Rasipna ljupkosti, zašto na se sama
Trošiš što ljepote baština ti preda?
Od prirode zapis nije dar već zajam,
A podašan zajmi onom tko je štedar.
Pa, prelijepi škrče, zašto li zlorabiš
Pusto blago dano tebi da ga dadeš?
Zelenašu bez dobiti, zašto rabiš
Tako silnu svotu, a živjet ne znadeš?
Jer, dok poslovanje sam sa sobom vodiš,
Ti za dražest svoju varaš sama sebe.
Kako će, kad narav zovne te da hodiš,
Ostati prihvatljiv račun iza tebe?
Nerabljena lijepost s tobom u grob grede,
Rabljena živi da volju ti provede.
