Dvije tice zemlju dijelile:
Krstaš orle i sini sokole!
Uze orle more i Podgorje,
A sokole Liku i Grbavu.
Soko sjedi na Udbini gradu, 5
Pa on gleda niz Grbavu ravnu;
Žute mu se noge do koljena;
Zlate mu se krila do ramena;
Vije mu se kruna na vrh glave.
Pitaše ga udbinske đevojke: 10
„O sokole, divna tico siva!
„Tko ti žuti noge do koljena?
„Tko l' ti zlati krila do ramena?
„A tko l' savi krunu na vrh glave?“
Ali soko kljunom progovara: 15
""Ne budal’te udbinske đevojke!
""Što pitate, što li se čudite?
""(Jer da znate ne bi se čudile!)
""Evo ću vam pravo kazivati,
""Kazivati pa oćete znati: 20
""Dvorio sam srbinskoga kralja
""Srpskog cara silnoga Dušana,
""U njega su tri ćeri đevojke:
""Jedna žuti noge do koljena;
""Druga zlati krila do ramena; 25
""Treća savi krunu na vr glave.
""Još da budem malo poslužio,
""Carica bi pozlatila perje,
""Pa bih sjao kano ogledalo
""A treptio kano itra munja."" 30
Ne znam više, niti pero piše,
Blago onom tko pravedno diše!
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 8-9
