Smrt ličkog Mustajbega

Izvor: Викизворник


Smrt ličkog Mustajbega

0001 Prelo kupi budulica Janja
0002 Po Uzocu butum prokletome,
0003 Po Brlogu, pa po Brloginu,
0004 Po Plačkome, po selu vlaškome,
0005 Sve probira kitli madžarice,
0006 Sve pod izbor šezdeset madžarki,
0007 Sviju Janja zbija do Uzoca,
0008 Da igraju kolo u avliji
0009 Na sramotu Liki Mustajbegu
0010 Hem u Lici svakojem ajanu.
0011 Janja mlide, da niko ne gleda,
0012 Al to gleda mlad Musiću Meho,
0013 Musić Meho s polja Turjanskoga.
0014 Ode Meho na Udbinu bilu,
0015 Da to Liki kaže Mustajbegu;
0016 Ali ne zna mlad Musiću Meho,
0017 Sa šta Janja kupi madžarice.
0018 Njoj su rekla dva bana silovna,
0019 Ban zadarski i ban šibenički,
0020 Da će oni pokupiti vojsku,
0021 Da će svesti vojsku do Uzoca,
0022 A u klancu bega dočekati,
0023 Da će bega glavom rastaviti,
0024 Kad Uzocu on do kola side.
0025 Što su rekla dva bana silovna,
0026 Što su rekli, to su učinili:
0027 Vojsku kupe uz oba Kotara,
0028 Svedoše je pod Kotar kameni.
0029 Viću čine dva bana silovna,
0030 Kako b’ bega glavom rastavili.
0031 Njima veli Gavran od Kotara:
0032 „Ta znate li, dva bana silovna,
0033 Fajde nema na bega pucati,
0034 Ne mere ga zrno od olova
0035 Ni njegova velikog goluba;
0036 Već da nam je dva junaka naći,
0037 Da isprazne duge granalije,
0038 Saliju zrnje od suhoga zlata,
0039 Bega bi mogla žuta madžarija,
0040 Jedna njega, a jedna goluba.“
0041 Stade vika dva bana silovna:
0042 „Da nam je naći dva taka junaka,
0043 Koji bi zlatom puške napunili,
0044 Jedan junak da na bega puca,
0045 Drugi junak pod begom goluba,
0046 Bani bi ih dobro darovali.“
0047 Ali muče kotarski serdari.
0048 Onda Tutek viknu harambaša:
0049 „Hem čuješ li, bane gospodine!
0050 Ja ću salit’ sedam madžarija,
0051 Pa ću svoju pušku napuniti,
0052 Evo t’ vira Tutek-harambaše,
0053 Ja ću ubiti bega na golubu.“
0054 Onda Trivun viknu harambaša:
0055 „Evo vam vira od Trivuna tvrda,
0056 Salit ću i ja sedam madžarija,
0057 Ubiti ću pod begom goluba.“
0058 Njima veli Zadranine bane:
0059 „Harambaše, društvo uzimajte,
0060 Vi u klancu bega dočekajte,
0061 Kad se vrati od Uzoca bila.“
0062 Harambaše družtvo izabraše,
0063 Izabraše šezdeset soldata,
0064 Koji špija ticu na leteći,
0065 Dvan’es ih puške zlatom napuniše.
0066 Harambaše društvo podigoše,
0067 Povedoše u goru zelenu
0068 A do društva Tomić-harambaše,
0069 Koji čuva goru od Turaka.
0070 Kada Tutek do Tomića dođe,
0071 Pa u klanac Tutek pogledao,
0072 Kad li Turci klanac ujagmili,
0073 A pred Turci Kozlić Huramaga.
0074 Onda Tutek Tomića podviknu:
0075 „Hajd’, Tomiću, kamenu Kotaru,
0076 Gospodinu našem banu kaži,
0077 Da su Turci klanac ujagmili,
0078 Pred njima je Kozlić-Huramaga.“
0079 Ode Tomić, kuja ga štenila!
0080 Dođe banu, po istini kaže.
0081 Kad ban čuo, tad Tomića viknu:
0082 „Evo tebi knjige napisate,
0083 Ti je nosi krajem harambaša,
0084 A evo ti hiljadu cekina!
0085 Kad do klanca sideš i Turaka,
0086 Bega nema, otišo j’ Uzocu,
0087 U klancu je Kozlić Huramaga,
0088 Nađi agu, njemu knjigu podaj,
0089 Agi podaj hiljadu cekina,
0090 A aga će klanac ostaviti,
0091 Dat će glavu Like Mustajbega
0092 Ta za žutih hiljadu cekina.
0093 Dok on vojsku iz klanca izmakne,
0094 Hajd’ Tuteku, nek klanac nasilja,
0095 Nek dočeka ličkog Mustajbega!“
0096 Ode Tomić, a knjigu odnese
0097 Kraj Tuteka i kraj harambaša,
0098 Kod njih ima šest stotin šicara.
0099 Kada Tomić do bogaza dojde,
0100 Ugleda vojsku silnu u bogazu,
0101 Tomić Turke iz sve glave viče:
0102 „Koje j’ ovde Kozlić Huramaga?“
0103 Njemu Kozlić’ kažu Huramagu.
0104 Kada Tomić Huramagi dojde,
0105 Boga mu dade, bilu knjigu pruži,
0106 Hurarnaga knjigu pregledao,
0107 Otišće Tomić u džepove ruku,
0108 Izvadi mu hiljadu cekina.
0109 Huramaga kad uze cekine,
0110 On podviknu od Like junake:
0111 „Davor moja braćo i družino!
0112 Ovo mi je bila knjiga stigla:
0113 Beg j’ otišo i šezdeset druga
0114 Na Uzolac poraz Janje lipe,
0115 Ovud beže udariti ne će,
0116 Dederte, da mi izmaknemo vojsku!“
0117 Ličani ne će, hoće Huramaga,
0118 On Ličane izlal učinio,
0119 Pa iz klanca vojsku izmakoše;
0120 A sve Tomić iz planine gleda,
0121 Gdje Ličani klanac ostaviše.
0122 Odoše s vojskom pod goru zelenu.
0123 Ode Tomić Tutek-harambaši,
0124 Sve Tuteku i Trivunu kaže.
0125 To je Tutek teško dočekao,
0126 Harambaša klanac naselio,
0127 Pa poreda šest stotin šicara,
0128 Koji ticu špija na leteći.
0129 Njima Tutek veli harambaša:
0130 „Kad s’ Mustajbeg vrati od Uzoca,
0131 Vi pucajte svi na bajraktare,
0132 A nemojte bega ni goluba,
0133 Ja ću bega s Trivun-harambašom.“
0134 Tatek klanca čuva prokletoga.
0135 Da vidimo bega udvinjskoga!
0136 Uz bega je šezdeset konjika,
0137 Uz njeg Đulić ide bajraktaru,
0138 Musić Meho s polja Turjanskoga
0139 I bajraktar Memičicu Mujo.
0140 U Uzolac konje natirali
0141 A do kule uzolačkog Marka.
0142 Tu nađoše kolo divojaka,
0143 Kolo vodi uzolačka Janja.
0144 Kad Mustajbeg dojaha goluba,
0145 Boga viknu, Boga Janja primi:
0146 „Jesi l’, Janjo, prelo pokupila
0147 Na sramotu ovom Mustajbegu?“
0148 „ „Jesam, beže, viru ti zadajem,
0149 Pokupila, divno kolo igram,
0150 Ne bi l’ ovde tebe domamila.“ “
0151 „Eto si me, Janjo, domamila.“
0152 Tad Mustajbeg sa goluba frci,
0153 On kod Janje kolo rastrgnuo,
0154 U kolo se kod nje ufatio:
0155 „Baš ću s tobom kolo okrenuti!“
0156 A odjaha šezdeset konjika,
0157 Pa s’ ufati momak i divojka,
0158 Pa okreću kolo na okolo.
0159 Al se čudna tušta pomolila,
0160 Od Kotara silovita vojska,
0161 A pred vojskom dva bana silovna.
0162 Stade vika zadarskoga bana:
0163 „Jesi l’, beže, kolo ufatio
0164 Baš kod lipe budulice Janje,
0165 Piva li ti budulica Janja?“
0166 Kad viđaše mladi bajraktari,
0167 Svak ujagmi jednu divičicu,
0168 Svaki s’ svome atu pojagmio,
0169 Svaki za se baci madžaricu,
0170 A Mustajbeg uzolačku Janju.
0171 A na bega kranjci navališe,
0172 Na njega se oganj prilomio.
0173 Beg pogleda niz Uzolac kleti,
0174 Odoše mu butum bajraktari,
0175 Udvinjani bega ostaviše.
0176 A ko bega da ostavi ne će?
0177 Radna mu nane, Memičiću Mujo,
0178 On od bega otiskuje kranjce.
0179 A Mustajbeg viče Memičića:
0180 „Deder sine, da se mintujemo!
0181 Ti pojaši mog konja goluba,
0182 A ja hoću tvojega dorata.“
0183 A Memičić frci sa dorata,
0184 On pod bega podmače dorata,
0185 Janju za njeg baci budulicu,
0186 A Memićić na goluba frci,
0187 Pa podviknu, povrati goluba,
0188 Sve od bega kranjce otiskuje.
0189 Ne more dorat Memičića Muje
0190 Da bega nosi, a ni budulice.
0191 Ope beže Memičića viče:
0192 „Daj mi, sine, mog konja goluba,
0193 Jer se jesam viri zaticao,
0194 Na njem da ću glavu izgubiti.
0195 Sad je meni suđen danak došo,
0196 Čuješ l’ oganj u klancu prokletom?
0197 Huramaga j’ klanac ostavio,
0198 A kranjci su klanac naselili.“
0199 Pod njeg Mujo podmače goluba,
0200 Pred njim pođe Memičiću Mujo,
0201 Na Muju se oganj otisnuo,
0202 Umakoše u klanac prokleti.
0203 Vididere Tutek-harambaše:
0204 On na begu nišan ufatio,
0205 Svojoj pušci živu vatru dade,
0206 Puče paška Tutek-harambaše,
0207 Otišće se beže sa goluba;
0208 Puče puška Trivun-harambaše,
0209 Pade golub baš kod bega svoga,
0210 A poteče Tutek harambaša,
0211 Mustajbegu da odsiče glavu.
0212 Al podviknu Memičiću Mujo:
0213 „Stan’, Tuteče, kuja te kotila!“
0214 Memičić ga ćordom udario.
0215 Al ispade Trivun harambaša,
0216 I njeg Mujo ćordom udario,
0217 I njega je glavom rastavio,
0218 Poginuše obi harambaše.
0219 Ope s’ sitan oganj prilomio,
0220 Pobigoše kranjci iz bogaza,
0221 Ne smidoše begu ni razboju.
0222 Ode jadan Memičiću Mujo.
0223 Kad pod gorom agu ugledao:
0224 „Huramaga, crn ti obraz bio!
0225 Zar uputi Liku Mustajbega?“
0226 Na to s’ aga iz grohota smije.
0227 Zacviliše mladi Udvinjani,
0228 Zacviliše, konje uzjahaše,
0229 A Mustajbeg osta u bogazu,
0230 Ranjen beže u stine uteko,
0231 Beže ječi pod jelom zelenom,
0232 Već i drugi danak osvanuo,
0233 A otišla Janja u Uzolac.
0234 Malo vrime, ni dugo ne prođe,
0235 Jedan kozar dođe za kozama,
0236 Kozar bega najde u stinama.
0237 Kada dojde, veli Mustajbegu:
0238 „Zar tu lički ječiš Mustajbeže!“
0239 „ „Ej kozaru, moje dite drago,
0240 Uzmi sablju, odsici mi glavu!
0241 Da mi glavu sneseš do Uzoca,
0242 Veliki bi bakšiš pokupio,
0243 Dobro bi te darovali bani.“ “
0244 Kozar begu tiho govorio:
0245 „Ne smim, beže, viru ti zadajem!“
0246 „ „Smideš, vlašče, viru ti zadajem!“ “
0247 Kad ču vlašče, tad palu poteže,
0248 Udara bega, al mu fajde nema,
0249 Ne more mu glave odrizati.
0250 Beg kozaru onda govorio:
0251 „O kozaru, moje dite drago!
0252 Hajd’ u razboj do goluba moga,
0253 Nać ćeš onde kod konja goluba
0254 Moju, sine, prebijenu ćordu,
0255 Jer sam ćordu butum iskršio,
0256 Dones’ komad, pa m’ odsici glavu!“
0257 Kad ču kozar, od bega okrenu,
0258 Kozar najde ate prazovite,
0259 Mlogo ih leži jedan kod drugoga.
0260 Među njima begova goluba.
0261 Kod goluba kad kozar pogleda,
0262 Viđa balčak od begove ćorde,
0263 Prebijena sablja na četvero,
0264 Komad sablje do bega donese,
0265 Uze begu glavu kod kamena,
0266 Pa zamahnu i odsiče glavu,
0267 Pade glava ličkog Mustajbega.
0268 Vlah ostavi koze u planini,
0269 Pa odnese glavu do Uzoca
0270 Biloj kuli uzolačkog Marka.
0271 Oko kule vavik kolo igra,
0272 Kolo igra šezdeset madžarki,
0273 Kolo vodi budulica Janja.
0274 Vid’ vlaščica, kad donese glavu,
0275 Baci glavu kolu i divojkam:
0276 „Eto glave ličkog Mustajbega!“
0277 Kad divojke glavu ugledaše,
0278 Tad među se glavu ujagmiše,
0279 One lipe pismu podignule,
0280 Svaka nogom glavu udarila:
0281 „Davor glavo ličkog Mustajbega!
0282 Mlogo si nam na kaharu bila.“
0283 Kad to vidi uzolačka Janja,
0284 Uze glavu ličkog Mustajbega,
0285 Tri puta je mrtvu poljubila,
0286 Pa podviknu u kolu divojke:
0287 „Ej divojke, crn vam obraz bio!
0288 Kuku glavo ličkog Mustajbega,
0289 Ali ti si na junaku bila!
0290 Dok s’ po našoj zemlji četovala,
0291 Nikad liba mi želili nismo,
0292 Imali smo mala po Primorju.
0293 Nesta bega, nesta četovanja!“
0294 Sve slušaju dva bana silovna,
0295 Kod njih sluša dvanaest serdara,
0296 Svi gledaju, što s’ od Janje radi.
0297 A dva bana vlašče povikaše:
0298 „Jer odriza glavu Mustajbegu,
0299 Kad bi beže mogo priboliti?“
0300 Njima vlašče opet govorilo:
0301 „Ne bi, bani, viru vam zadajem.“
0302 Vlašče kaže, al mu fajde nema,
0303 Ufatiše vlašče u avliji,
0304 Jadno vlašče na kolac digoše,
0305 Nek spominje s’, dok je ovog svita!
0306 Da gledamo ličkih nabodica!
0307 Okrenuše jadni na Udvinu,
0308 S njima dođe Memičiću Mujo,
0309 On iznese sedam grdnih rana
0310 Braneć bega i konja goluba
0311 Od đidije Tutek-harambaše
0312 I leglića Trivun-harambaše.
0313 Da gledamo uskok-Radovana!
0314 I on dojde ranjen na Udvinu.
0315 Kad aharu dojde Mustajbega,
0316 On u prezid uvede gavrana;
0317 Jadna kuka Mustajbegovica.
0318 A kad londži on otvori vrata,
0319 Ko u londži sidi pod pendžerom?
0320 Ali Kozlić sidi Huramaga
0321 Na begovu mistu kod pendžera.
0322 Rade ciknu, a grlom podviknu:
0323 „Jadna Liko, što si dočekala,
0324 Te t’ kozari sada poglavari
0325 Posli našeg bega Mustajbega!“
0326 Pa podviknu on svoje akrane:
0327 „Halal’te mi, draga braćo moja!
0328 Sad ću i ja Liku ostaviti,
0329 Kad mog bega na Udvini nejma.“
0330 Uskok-Rade poside gavrana,
0331 Pa on ode u Glamoč kameni.
0332 Lika ne bi neg tri godinice,
0333 Jer Primorci Liku osvojili,
0334 Nesta bega, nesta četovanja!



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899.