Smrt knjaza Danila

Izvor: Викизворник

0001 Fala Bogu, fala velikome!
0002 Na hiljade i osme stotine
0003 I na polu šezdeset’ godine,
0004 Podiže se soko tica siva,
0005 Oba su mu pozlaćena krila,
0006 I bijelo jato golubova
0007 Iz fiteške lomne Gore Crne,
0008 Sa Cetinja polja širokoga;
0009 To ne bješe soko tica siva,
0010 Niti bješe jato golubova,
0011 No to bješe crnogorski knjaže,
0012 Šnjim se krenu gospoda izbrana,
0013 Sve vojvode i mladi serdari,
0014 To njegovi bjehu senatori,
0015 Kapetani i njegove sluge;
0016 Sa sokolom tica paunica,
0017 Divno su joj našarena krila:
0018 To ne bila tica paunica,
0019 No Darinka, knjaževa ljubovca.
0020 Okrenuše uz polje cetinjsko,
0021 Pregaziše lovćensku planinu
0022 I glasito pleme od Njeguša,
0023 U kojem se po soko izleže.
0024 Mnoge tice glede na sokola,
0025 Obratiše niz kotorske strane,
0026 Doklen doše pod Kotorom gradom,
0027 Dočeka ih gospoda kotorska
0028 A pred njima Domin kapetane,
0029 Kapetan je od Boke Kotorske,
0030 Sretoše ga oba đenerala.
0031 Tu se s knjazom pozdraviše divno,
0032 Pasa knjaže preko b’jela grada,
0033 I uz knjaza gospoda ostala,
0034 I prođoše krajem mora slana,
0035 I počinu na Rijeku malu
0036 U bijelu Lipovčevu kulu,
0037 Među Prčanj i Rijekom malom,
0038 Pored b’jela od Kotora grada,
0039 Tu počinu crnogorski knjaže
0040 I sa njime gospoda izbrana.
0041 Glas dopade bečkoga ćesara,
0042 Da je doša crnogorski knjaže
0043 Sa kneginjom, svojom ljubi dragom,
0044 Da polazi careve gradove,
0045 Pak car javi Mamuli Lazaru,
0046 Dalmacije vjernom gospodaru,
0047 Da mu pošlje od mora vapora,
0048 Da se šeta preko mora slana.
0049 Đeneral je cara poslušao,
0050 Knjazu posla od mora vapora.
0051 Knjaz je caru divno zafalio
0052 I Lazaru, vjenčanome kumu.
0053 Dadoše mu od mora vapora
0054 I careve plaćene soldate
0055 I muziku svirke različite.
0056 Đenerali knjazu dolazahu
0057 I ostali dobri kapetani,
0058 Sva gospoda od Boke Kotorske
0059 I bijela grada Dubrovnika,
0060 Svaki knjazu na pozdrav iđaše,
0061 Knjaz svakoga milo dočekaše,
0062 I veselo dane prolazaše.
0063 Tu stajao puni mjesec dana,
0064 S gospodom se vrlo zaljubio,
0065 I iskrenu ljubav otvorio,
0066 Sva mu Boka na pozdrav iđaše,
0067 Svi glavari i dobri junaci,
0068 Poziva ga cirkul kapetane,
0069 On poziva crnogorska knjaza
0070 I Darinku, knjaževu ljubovcu,
0071 I njegovu gospodu ostalu,
0072 Svu gospodu na objed poziva
0073 U Kotoru bijelome gradu.
0074 Knjaz veselo s gospodom okreće
0075 I s Darinkom, vjenčanom ljubovcom,
0076 I pođoše morem dubokijem,
0077 I dođoše pod Kotorom gradom,
0078 Pak izide iz pasare zlatne,
0079 I Darinku prifati za ruku,
0080 Pak prošeta preko b’jela grada,
0081 Sretoše ga oba đenerala,
0082 Šnjima bješe Domin kapetane.
0083 Kapetan ih vodi na dvorove,
0084 Svu gospodu srpsku i latinsku,
0085 Gospodsku im sofru postavio,
0086 Tu gospoda objediva divno
0087 I divno se iskrasiše s vinom.
0088 Pak na noge gospoda ustaje,
0089 Prošetaše preko b’jela grada,
0090 Izidoše na kraj mora slana,
0091 Šetaju se tamo i ovamo
0092 Na lijepu od Kotora rivu,
0093 Dobaviše carske musikanta,
0094 Tu im bio bumbe i svirale,
0095 Al’ se tavna nojca primicaše,
0096 Taman ćaše da počine sunce,
0097 Al’ evo ti pasare od zlata,
0098 U koju će knjaže putovati,
0099 Sv’jetli knjaže dofati Darinku,
0100 Dofati je za bijelu ruku,
0101 Namjesti je u pasaru zlatnu,
0102 Svijetli se knjaže povratio,
0103 Da pozdravi gospodu izbranu,
0104 Pak okrenu na pasaru zlatnu,
0105 Lijevom je nogom pokročio,
0106 Na pasaru nogom počinuo.
0107 Al’ evo ti jada iznenada!
0108 Puče pusta puška iz naroda,
0109 Ah neka ga, već mu ne pucala!
0110 Puče puška Todora Kadića
0111 Od plemena od Bjelopavlićah,
0112 I pogodi svijetloga knjaza,
0113 Živo mu je srce izgorio,
0114 Pade knjaže u krilo Darinke.
0115 I tu bjehu neki Crnogorci,
0116 Vjerne sluge svijetloga knjaza,
0117 Koji vazda uz knjaza iđahu,
0118 Kogođ bio, crn mu obraz bio!
0119 Kad šnjim biše, što ga ne čuvaše,
0120 Nije malo što pogibe knjaže,
0121 Nije malo, što se nagrdiše,
0122 Al’ uteče Kadiću Todore,
0123 Ne nađe se dobra Crnogorca
0124 Od gospode svijetloga knjaza,
0125 Da izgubi Kadića Todora,
0126 Da izgubi, al’ ufati živa.
0127 Al’ ga carske ufatiše straže.
0128 Da Kadića ne svatiše straže,
0129 Uteć’ Kadić uz planinu ćaše
0130 Proz knjaževe sluge izabrane.
0131 Stidite se i sade i vazde,
0132 Kako svoga knjaza osvetiste,
0133 Tako li se cijeni poštenje?
0134 Koliko se mnogo ugrijaste,
0135 Jere svoga knjazi izgubiste,
0136 Tu vi mnogo čuda učiniste,
0137 Jedan drugom rane udaraste,
0138 Tako li se dobiva junaštvo
0139 I vječiti spomen nakom sebe?
0140 Povedoše Todora Kadića
0141 Ćesavori plaćeni soldati,
0142 Metnuše ga u studnoj tamnici,
0143 A ranjena knjaza ufatiše,
0144 Uniješe u Kotoru gradu,
0145 Ne bješe mu duša ispanula.
0146 O Kadiću, crn ti obraz bio!
0147 Što izgubi svoga gospodara,
0148 Što nasladi srca dušmanima,
0149 Ucvijeli lomnu Goru Crnu,
0150 Goru Crnu i sedmoro Brdah,
0151 Ucvijeli svu Hercegovinu,
0152 Pak zaplaka redom i Bošnjake,
0153 Što su naša braća pod Turcima,
0154 Već u Bosnu i Hercegovinu,
0155 Svi imahu dobru uzdanicu,
0156 Ko vjeruje Hrista spasitelja,
0157 Na Danila crnogorska knjaza
0158 Baš imahu vjernu uzdanicu,
0159 Da ć’ izvadit’ roblje iz sužanjstva,
0160 Iz Turčina, srpskog dušmanina,
0161 Koji Srbu svake jade daju,
0162 I tiranske muke udaraju
0163 Od Kosova i prije Kosova;
0164 Srbiji su ranu udario
0165 I svakome po redu Srbinu,
0166 Koji znade za čast i poštenje.
0167 O Kadiću, ne veselio se!
0168 Bistro znadem da je tebe krivo,
0169 Jere ti je žalost učinio,
0170 Jer je tvoju sestru preudao,
0171 Tvoju sestru mladu popadiju,
0172 Al’ ti nije kulu izgorio,
0173 Niti ti je brata izgubio,
0174 A tvoju si sestru osvetio,
0175 Ti pogubi dobroga junaka,
0176 Već viteza Vojvodin-Bogdana,
0177 Od Cetinja od Martinovića,
0178 Do cara mu para ne bivaše,
0179 Pogubi ga stolnu Carigradu,
0180 Konsul bješe od te Gore Crne,
0181 Zapovjednik od dvije hiljade,
0182 Neka, što si njega izgubio,
0183 Ti si dobro sestru osvetio.
0184 O Kadiću, kukala ti majka!
0185 Da l’ ne znadeš i nama je krivo,
0186 Petroviću Đuru kavaljeru
0187 I vitezu Milanu serdaru
0188 I ostaloj gospodi izbranoj
0189 Od viteške lomne Gore Crne,
0190 Koji jesmo Zadru na krajinu,
0191 Ter žalosno dane prolazimo,
0192 Sva je naša dobra oduzeo,
0193 I naše je dvorfe razvalio,
0194 Nekijema braću pogubio,
0195 Dobro znadeš, da je nama krivo,
0196 Al’ ne šćesmo izgubiti knjaza.
0197 O Kadiću, boži otpadniče,
0198 Otpadniče, pak i nesretniče!
0199 Što pohuli na svoje poštenje,
0200 I prodade sebe u tuđina,
0201 Što posluša pašu skadarskoga,
0202 Dušmanina roda hristjanskoga,
0203 Ter izgubi knjaza svijetloga
0204 Za pašine smrdeljave dare.
0205 O Kadiću, bespametna glavo!
0206 Ti obide proz mnoge gradove,
0207 Da l’ ne nađe pametna junaka,
0208 Ko bi tebe sjetovao divno,
0209 Da ti zbori i da ti pokaže,
0210 Ko pogubi silna gospodara,
0211 Gospodara od svoje države,
0212 Tu junaštva nikakvoga nema,
0213 Nego luda bespametna glava,
0214 Luda glava i ta pamet crna,
0215 Pak i crni obraz za dovijek.
0216 Pak izgubi i sebe i knjaza,
0217 Tvoje roblje proz gradove skita,
0218 Skitaju se proz turske gradove,
0219 Na njih Turci ne obrću glave.
0220 Znaš, Todore, crn ti obraz bio!
0221 Jer su Turci varalice stare,
0222 Kamo tebe sve te turske fale
0223 I pašini smrdeljavi dari?
0224 Ti si grdio obraz ocrnio,
0225 Sramotan si od kraljeva bio,
0226 Mnogina su i više stradali,
0227 Ali niko tako ne uradi. -
0228 Sv’jetlu knjazu rane zavijahu,
0229 Svilenijem stegnuše pojasom.
0230 Al’ da vidiš čuda velikoga!
0231 Sanak snila vojvodina ljuba,
0232 Sanak snila na Cetinje ravno,
0233 Vjerna ljuba Petrovića Mirka,
0234 Baš tu veče, kad pogibe knjaže,
0235 Koliko je sanak strahoviti,
0236 Ona skoči, ka da se pomami,
0237 I na obje noge ustanula,
0238 Kod nje spava Mirko gospodare,
0239 Skoči Mirko na noge lagane,
0240 Ter gospođu svoju ufatio,
0241 Nju mi pita Mirko gospodare:
0242 "Što je, ljubo, za Boga jednoga?
0243 "Ali si se, ljubo, pomamila?
0244 "Koja ti je viteška nevolja?"
0245 Al’ gospođa strašno uzdisaše,
0246 Kad gospođa malo počinula,
0247 Odgovara Mirku gospodaru:
0248 "Nijesam se pomamila mlada,
0249 "Malo zaspah, san vidijeh strašan,
0250 "O straha sam na noge skočila,
0251 "Đe se vedro nebo prolomilo
0252 "A cetinjsko polje propanulo,
0253 "Usred podna i bijela dana,
0254 "Sjajno sunce na zemlju panulo,
0255 "Pade sunce na polje Cetinje,
0256 "I potonu u te razvaline,
0257 "Potamnješe na nebo zvijezde,
0258 "Grom zagrmlje s mora dubokoga,
0259 "Slana mora od grada Kotora,
0260 "Munja sjeknu s Lovćenske planine,
0261 "Pak krvava rosa propadaše,
0262 "I pokropi sve naše dvorove,
0263 "Naše dvore i knjaževe dvore,
0264 "Rašćera se oblak na sve strane,
0265 "Sve krvava rosa udaraše,
0266 "Svu je Crnu Goru pokropila,
0267 "Crnu Goru i Brda široka.
0268 "Malo stade, ne bi nikoliko
0269 "Pak još da ti više jade kažem,
0270 "Što ja viđeh u mojemu sanku:
0271 "Dade mi se nešto pogledati,
0272 "Ja pogledah uz polje Cetinje
0273 "I visoku Lovćensku planinu,
0274 "Ali leti soko tica siva,
0275 "Oba su mu pozlaćena krila,
0276 "Pod krilo mu tica paunica,
0277 "I za njima jato golubova,
0278 "Svakojemu otpadnula krila,
0279 "Soko pade tebe na koljeno,
0280 "Oba su mu krila salomljena,
0281 "I nemaše glave na ramena,
0282 "Šnjim počinu tica paunica,
0283 "Šarena joj otpadoše krila,
0284 "Pa joj crna pera udariše,
0285 "Crnijem se perjem nakitila,
0286 "A šarena pera pobacala,
0287 "Tebe stade tica uz ramena,
0288 "Iz oči joj oganj sijevaše,
0289 "Okide ti vatra desnu ruku,
0290 "Pak je soko mali izletio
0291 "Iz našega dvora velikoga,
0292 "Paunicu ticu zagrlio,
0293 "Tvoju desu podizaše ruku.
0294 "Na ruku ti rane zavijaše.
0295 "Sada tolkuj, Mirko gospodare,
0296 "Kako bi se sanku domislio!"
0297 Tako Mirko ljubi govoraše:
0298 "Jala, ljube, već ga ne sasnila!
0299 "Lasno ti se sanku domisliti:
0300 "Bez brata ću moga ostanuti,
0301 "Brata moga, knjaza svijetloga:
0302 "Što se vedro nebo prolomilo,
0303 "Crni će ne dopanuti glasi;
0304 "Što je ravno polje propanulo,
0305 "Što je palo na Cetinje sunce,
0306 "I potonu u te razvaline,
0307 "Sunce znači presvijetli knjaže,
0308 "Razvalina njegova grobnica;
0309 "Što zvijezde jesu potamnjele,
0310 "Potamnjeće jadni Crnogorci,
0311 "Ocrniće kape i dolame;
0312 "Ravno polje što se propanulo,
0313 "Izgubiće zemlja gospodara;
0314 "Što zagrmje s mora debeloga,
0315 "Te se tresu brda i planine,
0316 "To će čuti velje kraljevine,
0317 "Đe je sv’jetli knjaže poginuo,
0318 "Poginuo, al’ se prestavio;
0319 "Što je sjajna prekrstila munja
0320 "I krvava kiša udarila,
0321 "Te je naše dvore pokropila,
0322 "Naše dvore i njaževe dvore,
0323 "Naše ćemo dvore ocrniti,
0324 "Naše dvore i naše prozore;
0325 "Što pokropi krvca Goru Crnu,
0326 "Izgubiće narod gospodara;
0327 "Što doleće soko tica siva,
0328 "Te su njemu pozlaćena krila,
0329 "Pod krilo mu tica paunica
0330 "Šarenije pera do ramena,
0331 "Soko znači crnogorski knjaže,
0332 "Paunica kneginja Darinka:
0333 "Što su njemu salomlena krila,
0334 "Potonuće sve srpsko nadanje,
0335 "Što su vazda u tužno stradanje."
0336 Još ovako Mirko besjedio,
0337 Suze proli, ljubi odgovara:
0338 "Draga ljube, već ga ne zaspala!
0339 "A što soko glave ne imaše,
0340 "Doista je tamo poginuo,
0341 "Ali hoće poginuti brzo;
0342 "Što je bila tica paunica,
0343 "I šarena pera opanula,
0344 "A crno joj perje udarilo,
0345 "To će biti mila snaha moja,
0346 "Pa će bacit’ svilu i kadifu,
0347 "Pobacaće sjajne dijomante,
0348 "I baciće prstenove zlatne,
0349 "Prsten zlato i kamenje drago,
0350 "Ona će se u crno zaviti,
0351 "I crne će dane prolaziti,
0352 ”To sve znači na to perje crno;
0353 ”A što vatra iz očiju skače,
0354 "To će ronit’ suze od obraza,
0355 "Pa će moje kidat’ srce živo;
0356 "Što opade mene desna ruka,
0357 "To ću brata izgubiti moga,
0358 "Već kojega Srpkinja ne rađe;
0359 "Što doleće soko tica mala
0360 "Od našega dvora velikoga,
0361 "Pa zagrlja ticu paunicu,
0362 "I zavija mene desnu ruku,
0363 "To će biti naše čedo ludo,
0364 "Naš Nikola, jedinac u majke;
0365 "Paunicu što je zagrlio,
0366 "On će strini suze otirati;
0367 "Što zavija moju desnu ruku,
0368 "I privija na te rane ljute,
0369 "Nikola će knjazom postanuti,
0370 "Pa će moje srce razbirati,
0371 "Srce nigda preboljeti neće,
0372 "Nije brata, što ne rodi majka,
0373 "Takva braća rijetko se rađu."
0374 Pa nesretno sanka tolkovaše,
0375 I žalosne suze otiraše,
0376 Pa Nikolu sina dozivaše,
0377 Al’ ga Mirko iz postelje budi,
0378 To je bilo noći na ponoće:
0379 "Ustan’, sine, već’ ga ne zaspao!"
0380 Skoiči momče iz dušeka meka:
0381 "Što je Mirko, dragi roditelju
0382 "Te mi ne daš u dušeku spavat’?
0383 "Kakvi su te glasi dopanuli?"
0384 Ali Mirko, sinu odgovara:
0385 "Počuj dobro, moj jedini sine!
0386 "San je snila draga ljube moja,
0387 "A ona je mila majka tvoja."
0388 Ali Mirko sinu kazivaše,
0389 Sve po redu sanak mu pokaza,
0390 Što je sanak strašni vidijela:
0391 "No me čuješ, moj jedini sine!
0392 "Siguraj se, uzmi konja tvoga,
0393 "Sobom uzmi svojega ujaka,
0394 "Baš vojvodu Martinović-Marka,
0395 "Dobrijeh se konja dovatite,
0396 "Noćno hajte put Kotora grada,
0397 "Prevez’te se preko mora slana
0398 "Do onoga svijetloga knjaza,
0399 "Krenite ga, ako Boga znate,
0400 "Ako nije do sad poginuo,
0401 "Doista će tamo poginuti,
0402 "I tamo će izgubiti glavu."
0403 Mlado momče na noge skočilo,
0404 Pa sigura sebe i gavrana,
0405 I probudi Martinović-Marka,
0406 Baš vojvodu, svojega ujaka,
0407 Vojvoda se brzo opremio,
0408 Dobrije se konja dovatiše,
0409 Noćno poše uz polje Cetinjsko,
0410 I pasaše Lovćenskom planinom,
0411 I Njeguše plema pregaziše,
0412 I odoše niz Kotorske strane,
0413 Baš su dobro konje umorili,
0414 Za tri ure pred Kotorom doše.
0415 Tu ih crni glasi dopanuše,
0416 Jer je sv’jetli knjaže poginuo,
0417 Ma se nije s dušom dijelio,
0418 Carska im se vrata otvoriše,
0419 Pa žalosni kod knjaza odoše,
0420 Tu ranjena knjaza nahodiše,
0421 I kod njega dvanaest medika,
0422 Te mu grdne rane utezahu,
0423 A kad knjaže vidije sinovca,
0424 Pa ga tople suze propadoše,
0425 Suze roni, pak on besjeđaše:
0426 "O Nikica, moja uzdanica!
0427 "Ja pogibo danas iznenada,
0428 "Na tebe ću ostaviti knjaštvo,
0429 "Ma mi čuvaj moje Crnogorce,
0430 "Čuvaj mi ih ka i svoju glavu.
0431 "Ma me čuješ, moj mladi sinovče!
0432 "Ja ponijeh teške rane ljute!
0433 "Sve za moju braću Hercegovce,
0434 "Hercegovce i šnjima Bošnjake,
0435 "I za Srbe, što s’ u Arbaniji,
0436 "To su moje grdne rane ljute,
0437 "Ne izvadi robje iz sužanjstva,
0438 "Tu ću ranu u zemlji ponijet’
0439 "I neće mi dati počinuti,
0440 "No čuješ me, nejaki sinovče!
0441 "Ja sam bio njima obećao,
0442 "Da ću vadit’ Srbe iz sužanjstva.
0443 "Ja ne šćeđah moje Crnogorce,
0444 "Pa ni moju glavu na ramena,
0445 "Doista ih ćasmo izvaditi
0446 "Ali svoju glavu izgubiti.
0447 "No sinovče, amanat ti teški,
0448 "Ja pogibo, pomoć’ im ne mogoh,
0449 "No ih nemoj, sine, prevariti,
0450 "Baš ako ćeš izgubiti glavu.
0451 "Ako bi ti Bog i sreća dala,
0452 "Da izbaviš Srbe iz sužanjstva,
0453 "Baš ako ćeš glavom poginuti,
0454 "Ti ćeš slavno ime ostaviti,
0455 "Nemoj, sinko, Srbe prevariti,
0456 "Koji vječno plaču bez prestanka;
0457 "Tako tebe poduralo knjaštvo!
0458 "Za ostalo što ćeš učiniti,
0459 "I za to ću tebe sjetovati:
0460 "Kad bi meni ispanula duša,
0461 "Ponesi me na ravno Cetinje,
0462 "Pogrebi me u staroj grobnici,
0463 "U grobnicu Petra strica moga,
0464 "U bijelu na Cetinje crkvu,
0465 "Pa okupi tvoje Crnogorce,
0466 "Ukopajte i ožalovajte,
0467 "Pa odašlji knjige na kraljeve,
0468 "Na Rusiju i gradu Pariđu,
0469 "Na ćesara i ingleška kralja
0470 "I onome kralju Prusijanu;
0471 "Šilji knjige na pet kraljevina,
0472 "A Turčinu nemoj ni šiljati,
0473 "Od starine srpskom dušmaninu,
0474 "Turci su me ovđe položili
0475 "I njihovi srmdljivi darovi,
0476 "Koji lude podmićuju glave,
0477 "Lude glave od zakona moga,
0478 "Te vadimo sebi oči crne.
0479 "I čuješ me, moj mili sinovče!
0480 "Mnogi će ti zborit’ bezakonci,
0481 "A najviše neki Crnogorci,
0482 "Da me striko Đuro izgubio,
0483 "Podmitio Todora Kadića,
0484 "Ali nemoj, sine, vjerovati,
0485 "I ako se grdno pomrzismo,
0486 "Ma brat brata na jamu vođaše,
0487 "U jamu ga bačit’ ne hoćaše,
0488 "Jesam stricu žalost učinio,
0489 "Ma me ne bi striko izgubio,
0490 "Niti proda sebe u tuđina,
0491 "Ni poštenje svoje pogrdio.
0492 "Mnozina će tebe divaniti,
0493 "I na njega krivo sjedočiti,
0494 "Sve lakomci i bezakonici
0495 "Šnjima su me prije zavadili,
0496 "Te sam svoju braću razagnao,
0497 "I moja sam potkinuo krila,
0498 "Najposlije strovaše mi glavu;
0499 "No ne slušaj takve bezakonce.
0500 "Da me prije zemlja ne ugrabi,
0501 "Bjeh počeo takve poznavati,
0502 "Koji su me s braćom zavadili.
0503 "No me slušaj, nejaki sinovče!
0504 "Doć’ će ljudi sedam kraljevina,
0505 "I tebe će potv rditi knjaštvo,
0506 "Pravo sudi lovnoj Gori Crnoj,
0507 "Pravo sudi, a ne sudi krivo,
0508 "Tako tvoja podurala glava!
0509 "I drži se dobro s kraljevima,
0510 "S’jeci Turke, nevjerne hajduke,
0511 "Jer u tome ni grehote nemaš,
0512 "Nit’ se miri, nit’ im vjere davaj,
0513 "Dok ti traje na ramenu glava."
0514 I još ranjen knjaže izgovara:
0515 "O Nikola, sve moje uzdanje!
0516 "Amanat ti moja ljubi draga,
0517 "Moja ćerca, jadna zmija ljuta,
0518 "Čuvaj mi je ka i svoju glavu,
0519 "I vodi ih na Cetinje ravno,
0520 "U žalosti da provode dane.
0521 "Ne ćene li poslušat’ Darinka,
0522 "Divno znadem, poslušati neće,
0523 "Baš bez mene čini joj se krivo
0524 "Da ostara na Cetinje ravno,
0525 "Ako bi se ljuba nasrdila,
0526 "Dadi njojzi blaga izobila,
0527 "Neka ide u Pariđu gradu,
0528 "Neka nosi dragu ćercu moju.
0529 "O Nikica, amanat ti teški!
0530 "Nemoj njima umaliti blaga,
0531 "Da im ne bi blaga premanjkalo,
0532 "Nek se s blagom dovijeka rane;
0533 "Ako bi im blago pomanjkalo,
0534 "Prekoren ćeš biti od kraljeva,
0535 "Oni znadu, da ja imam blaga."
0536 To žalosno knjaže izgovara:
0537 "Čujete me, gospodo izbrana!
0538 "Koji ste se ovđe namjerili,
0539 "Ja ne žalim, što sam poginuo,
0540 "E me Kadić Todor izgubio
0541 "Iz njegove nerazumne glave,
0542 "Ja bi njemu život oprostio,
0543 "Ma evo ti moje rane ljute,
0544 "E ću vječnu ranu ponijeti,
0545 "E Kadića drugi naćeraše,
0546 "I na to ga Turci naučiše,
0547 "Te nasladi srce dušmanima."
0548 Ranjen knjaže te se podignuo,
0549 I još ćaše nešto govoriti,
0550 Zlo se sluči, i smrt se prikuči,
0551 Krst dovati u desnici ruci,
0552 Cjeliva ga, pa dušu ispusti.
0553 Bješe žarko ogrijalo sunce,
0554 Crna knjiga na Cetinje dođe,
0555 Na vojvodu Petrovića Mirka,
0556 E knjaz bješe njemu poginuo,
0557 Spravi sluge put Kotora grada
0558 I gospodu od te Gore Crne,
0559 Tu žalosna knjaza nahodiše,
0560 Đe se bješe s dušom razdvojio.
0561 Na žalosna knjaza dovatiše
0562 I Darinku narodnu gospođu,
0563 Pa Darinku u crno zaviše,
0564 U crno joj konja obukoše,
0565 I knjaževa konja dovatiše,
0566 Zbaciše mu vas pčusat od zlata,
0567 U crnu ga zamotaše svilu,
0568 Pa otale s knjazem okrenuše,
0569 Skupilo se malo i veliko,
0570 Da gledaju žalost preveliku,
0571 Ćenerali knjaza popratiše,
0572 Đenerali, šnjima kapetani,
0573 Sva gospoda od Boke Kotorske,
0574 Suze rone niz bijelo lice,
0575 A soldati stoje u paradi,
0576 I žalosne svirke izdavahu.
0577 Kam bi crka’ od takve žalosti,
0578 A nekali srce u junaka!
0579 Studeno bi plakalo kamenje,
0580 I iz njega suza udarila,
0581 A nekali žalosna naroda!
0582 Poniješe na Cetinje knjaza,
0583 Tu se velja jata savijahu
0584 Od jadnije sivi sokolova,
0585 Suze rone, te ga žalovahu.
0586 Što za vajdu, pomoć’ ne možaše,
0587 I svijetla knjaza pogreboše
0588 U bijelu na Cetinju crkvu,
0589 U grobnicu Petra, strica svoga,
0590 Da počiva kod Petra svetoga.
0591 O žalosti, da je viđet’ kome
0592 Crne rane i sudbine crne!
0593 O nesrećo srpska od starine,
0594 Ti se često u nas namjerivaš!
0595 Crna zavist, da te Bog ubije!
0596 Osobito što si u Srbina,
0597 Iz Srba se nigde ne istraži
0598 Već od carstva srpskoga Dušana
0599 Pa do smrti svijetloga knjaza,
0600 Sve je nizma i nesloga ljuta,
0601 Sve je zavist i žalost velika
0602 U svakoga vrijedna Srbina,
0603 Prodajemo sebe u tuđina,
0604 U nas nigda prave sloge nema,
0605 Prave sloge i pravog jedinstva.
0606 Dobro su ne poznali kraljevi,
0607 I car turski dobro ne poznaje,
0608 Te ni nogom za vrat ugazio
0609 I pod tuđa carstva rašćerao.
0610 Od nesloge naše od starine
0611 Žalosna je pjesma ispjevana.