Smrt kneza Dobroslava/23
| ◄ ПОЈАВА VI | POJAVA VII | ПОЈАВА VIII ► |
POJAVA VII
RATKO. Ulazi CVJETKO.
CVJETKO:
Knez je po nas poručio; gdje je?
RATKO:
Čekaj g' ovde. (Il' je namislio
Da i mene na što upotrebi?
Ljuto će se, bogme, prevariti.)
CVJETKO:
Evo ide. Još nas ne opaža.
Čuj, u sebi kako nešto mrmlja.
(Dolazi Dobroslav, noseći svijeću.)
DOBROSLAV:
(On umr'jeti mora; ja načina
Drugog nemam. To j' pr'jeka potreba,
To je kao sudba neotklono,
On umr'jeti mora. — Vi koji ste?
Ha, vrataru, Cvjetko! Šta hoćete?
CVJETKO:
Rekoše nam da nas amo zvaste.
DOBROSLAV:
Da, doista, (meće sveću) pozv'o sam vas oba.
Je li, Cvjetko, Dobrili što bolje?
CVJETKO:
Od kad joj se svijest povratila
Sve jednako ostaje pri sebi.
Al' ognjica ožestočila je
Preko mjere; otac Dojmo veli
Da mu treba noćiti u zamku,
DOBROSLAV:
(Oh! danas će dakle svi ujedno
Otputovat' u vječitost! Strašan
Dan je ovaj; hoće li ga ikad
Bog zbrisati s knjige mog života?)
Povrati se tamo. Ako noćas
Bolesnica do umrća dođe
Zovni m' odmah. Je l' pogreben mrtvac?
RATKO:
Ovog časa. Poslan je i novac
Udovici njegovoj. Po isti
Dolaziće u napredak sama.
DOBROSLAV:
(Neka dođe; to je Judin novac,
C'jena jednog nevinog života,
To je otkup moje crne duše;
Nek svakako dođe.) Čuj, vrataru:
Uv'jek si mi vjeran sluga bio,
Zaklinjem te budi još i noćas.
Uzmi ljudi koliko ti drago,
I stražari s njima oko zamka
Sve do zore. Ako 6i se kogod
Htio zamku samo približiti,
A na prvu tvoju opomenu
Odstustio ne bi, na tog pucaj,
Pucaj, Ratko, ma ja glavom bio.
RATKO:
Molim, na to drugoga odredi.
DOBROSLAV:
Ne, ne drugog, tebe, jednog tebe
Na tom mjestu želim noćas, Idi.
RATKO:
(Na polje me šilje, to i hoću.) (Odlazi.)
|