Smrt dvije mladoženje

0001 U Bogića u Moraču donju
0002 U njega se tri veselja grade:
0003 Kćer udaje, a dva ženi sina,
0004 Kćer udaje u Vasojeviće,
0005 A sinove ženi iz Drobnjakah.
0006 On okupi svatah pet stotina,
0007 Povede ih zelenom planinom,
0008 Dokle dođe u pleme Drobnjake.
0009 Tu svatove dimno dočekali,
0010 Dadoše im dare i đevojke,
0011 I ojdoše zelenom planinom.
0012 Kad dođoše Brdu Mliječnome,
0013 Nogo vika vojvode Bogiću:
0014 "Sad svatovi konje razigrajte,
0015 ”Ko najprvi dođe Jeli Krnjoj,
0016 "Hoću njega poslat’ na muštuluk."
0017 Svi svatovi konje razigraše,
0018 Ma najprve dvije mladoženje.
0019 Poslaše ih u Moraču donju.
0020 Kad dođoše u Pločnik planinu,
0021 Tu je njima loša sreća bila,
0022 E ih turska četa dočekala,
0023 Obojici glave okinula,
0024 Uzeše im konje i oružje,
0025 Pa igraju od Nihšića Turci,
0026 Glavama se bjehu posilili,
0027 Ono čuše kićeni svatovi,
0028 Potrčaše, Turke pretekoše,
0029 I s Turcima džanak zametnuše,
0030 Posjekoše dvanaest Turakah;
0031 Onjen ninu braću pokopaše.
0032 A da vidiš žalost od vojvode,
0033 Ka’ je svoje snahe dofatio,
0034 I jaglake na njih omrčio,
0035 Zaplaka se ka dijete malo,
0036 Pa ih bješe Bogić prigrlio,
0037 Ondole ih natrag opravio,
0038 I njima je riječ govorio:
0039 "Hajte s Bogom, moje snahe mile,
0040 "Ko ve srete, sinko, da ne reče,
0041 "Da ne reče, e ste bjegunice,
0042 "No da svak zna e ste udovice
0043 "Ka s’ iskopa kuća vojvodina."
0044  ??
0046  ??
0048  ??
0050  ??