Smrt vojvode Prijezde
0001 Često knjige idu’ za knjigama,
0002 Otkud idu, kome li dolaze?
0003 Knjigu piše turski car-Murate,
0004 Pa ju šalje vojvodi Prijezdi:
0005 „O Prijezdo, vojvodo stalaćka!
0006 U teb’ kažu do tri dobra tvoja,
0007 Do tri dobra, što u mene nema:
0008 Jedno dobro ždralu, konja tvoga,
0009 Drugo dobro sablju novajliju.
0010 Treće dobro vjernu ljubu tvoju.
0011 Jer tvoja se oglasila ljuba.
0012 I ljepotom i visinom njenom,
0013 Da te ljube ni u mene nema.
0014 Već Prijezdo, vojvodo stalaćka!
0015 Pošlji meni sva tri dobra tvoja,
0016 Jer ako mi ti poslati ne ćeš,
0017 Sakupit ću mnogu silnu vojsku,
0018 Doć ću tebi pod Stalaća mala,
0019 Bit ću Stalać tri godine dana,
0020 Osvojit ću sva tri dobra tvoja.“
0021 Knjigu piše vojvoda Prijezda,
0022 Pak je šalje turskom car-Muratu:
0023 „Oj Boga ti, turski car-Murate!
0024 Skupi vojske, koliko ti drago,
0025 Udri Stalaći četir godine
0026 Ne dam tebi dobra nijednoga.“
0027 To se caru ne može na ino,
0028 Već on skupi mnogu silnu vojsku,
0029 Pak on ode kod Stalaća mala.
0030 Bio Stalać tri godine dana
0031 I nastade na polak četvrte,
0032 Nit mu odbi drva ni kamena.
0033 Knjige piše vojvoda Prijezda,
0034 Opet šalje turskom car-Muratu:
0035 „Oj Boga ti, turski car-Murate!
0036 Bio s’ Stalać tri godine dana
0037 I nastade na polak četvrte,
0038 Nit mu odbi drva ni kamena.
0039 A oćeš ga biti još toliko,
0040 Imam hljeba i vina rujnoga,
0041 Konjma zobi i zelene trave;
0042 Udri Stalać, koliko ti drago,
0043 Ne dam tebi dobra nijednoga.“
0044 Kad je care knjigu razgledao,
0045 Kupi vojsku turski car-Murate,
0046 Hoće dvoru svojem bijelome.
0047 Uteče se jedan poturčenik,
0048 Što se junak skoro poturčio
0049 Od zuluma slavnog Despot-Đurđa.
0050 Od one gospođe Jerine,
0051 Pak besjedi turskom car-Muratu:
0052 „Oj Boga ti, turski car-Murate!
0053 Ne ostavljaj Stalać na sramotu.
0054 Daj kopati duboke lagume,
0055 Kao što smo i Đurđu kopali,
0056 Pak što danju kopaju lagume,
0057 Neka Turci siplju pod šatore,
0058 A što noću kopaju lagume,
0059 Nek sipaju Turci u Moravu.“
0060 Na to s’ vrati turski car-Murate,
0061 Pa počeše kopati lagume,
0062 Pa što danju kopaju lagume,
0063 Ono Turci siplju pod šatore,
0064 A što noću kopaju lagume,
0065 Ono Turci siplju u Moravu.
0066 Kad je bilo u jednu subotu,
0067 U subotu, u oči nedjelje,
0068 Izišla je ljuba Prijezdina.
0069 Ona šeta po bedemu gornjem,
0070 Šetajući gledi u Moravu,
0071 Al Morava vrlo mutno teče.
0072 Brže ljuba ode dvoru b’jelom,
0073 Pa besjedi vojvodi Prijezdi:
0074 „O Prijezdo, gospodaru dragi!
0075 Ja ti neko čudno čudo vidih,
0076 Gdje Morava vrlo mutno teče.
0077 Ja se bojim, dragi gospodaru!
0078 Nas će Turci dići na lagume.“
0079 Al Prijezda ništa ne govori.
0080 Kad u jutru osvanu nedjelja
0081 I gospoda iziđu iz crkve,
0082 Ali veli vojvoda Prijezda:
0083 „Hod’ te, braćo, da se oprostimo,
0084 Oprostimo i blagoslovimo.
0085 Ja sam noćas čudan sanak snio,
0086 Pa se bojim, draga braćo moja!
0087 Nas će Turci dići na lagume.“
0088 Oproste se i blagoslove se,
0089 Pa odoše svaki dvoru svome.
0090 Al besjedi vojvoda Prijezda,
0091 Al besjedi svojoj ljubi vjernoj:
0092 „Idi, ljubo, u pivnice dolnje,
0093 Donesi mi jedan kondir vina,
0094 Da pojemo i da s’ napijemo,
0095 Da idemo, kud je kome drago.“
0096 Ode ljuba u pivnice dolnje.
0097 Kad otvori na pivnici vrata,
0098 Al pivnica puna janjičara,
0099 Pašmagama napijaju vino.
0100 Ciknu kljuba kao ljuta zmija,
0101 Pa udari kondirom u vrata
0102 I pobježe u dvore bijele:
0103 „Zlo ti vino, vojvoda Prijezdo!
0104 Zlo ti vino, a gore ti bilo,
0105 Pivnica ti puna janjičara,
0106 Pašmagama napijaju vino.“
0107 Ali đipi vojvoda Prijezda,
0108 Pa izvede ždralu, konja svoga,
0109 I izvede sablju novajliju,
0110 Pak on ždralu odsiječe glavu:
0111 „Davor ždralu, desno krilo moje!
0112 Da tebeka turski car ne jaši
0113 Za života vojvode Prijezde.“
0114 Onda uze sablju novajliju,
0115 Pak je prebi o desno koljeno:
0116 „Davor sabljo, desna ruko moja!
0117 Da tebeka turski car ne paše
0118 Za života vojvode Prijezde.“
0119 Ode onda ljubi svojoj vjernoj:
0120 „O Boga ti, vjerna moja ljubo!
0121 Voliš sa mnom skočit u Moravu
0122 Ili turskom caru ljuba biti?“
0123 Al besjedi ljuba Prijezdina:
0124 „Gospodaru, vojvoda Prijezdo!
0125 Morava nas voda othranila,
0126 Nek Morava voda i sahrani.“
0127 Uzeše se oboje po ruku,
0128 Pa skočiše u Moravu mutnu.
0129 Malo po tom vr’jeme postojalo,
0130 Car osvoji malena Stalaća,
0131 Al u njemu dobra nijednoga.
0132 Ljuto kune turski car-Murate:
0133 „O Stalaću, da te Bog ubije!
0134 U tebi se kurjakovi legli.
0135 Bih te junak tri godine dana
0136 I nastade na polak četvrte,
0137 Al ne nađoh dobra nijednoga.“
