Kad Moriće pohvataše
u lance ih povezaše
i u grad ih dovedoše,
kroz Ćurčiluk,
mimo Kujundžiluk. 5
Kroz Sarače,
uz ravne Kovače.
Jadnoj majci haber dođe
da joj sinke pohvataše
i u grad ih odvedoše. 10
Jadna majka pitu kuva,
u ruci joj oklagija,
a u drugoj zlatan ibrik.
Zlatan ibrik ulupila,
oklagiju prelomila. 15
Ona leti Dizdar-agi,
poglavaru sarajvskome.
Pa govori Dizdar-agi:
„Dizdar-ago, bogom brate,
pusti meni moje sinke, 20
moje sinke, dva Morića!"
Govori joj Dizdar-aga:
„Hajde kući, stara neno,
kada bude po akšamu,
pustiću ti tvoje sinke.” 25
Jedva čeka stara nena,
kad će akšam zaučiti,
kad će dušu prestat mučiti.
Kad je bio blizu akšam,
grozne muke dodijale 30
po imenu Morić-Ibri,
svezanome u lancima.
Molio se Morić-Ibro,
molio se Dizdar-agi:
„Dizdar-ago, bogom brate, 35
popusti mi bjele ruke,
dohvati mi tamburicu.”
To mu Dizdar uslišao,
pustio mu b’jele ruke,
i doda mu tamburicu. 40
Sitno kuca Morić Ibro,
sitno kuca, jasno popijeva:
„Latinluče, dug li ti si,
lijepa Savko, lijepa ti si,
Tašlijanu, širok li si, 45
lijepa Maro, lijepa ti si,
Dizdar-aga, napak li si,
Moja majko, jadna li si,
kad sinove svoje ženiš,
mile snahe i ne vidiš.” 50
Kad to začu Dizdar-aga,
on povika svoje sluge;
„Svežite mu b'jele ruke!”
Kad je bilo po akšamu,
ispali se do dva topa. 55
Poginuše dva Morića,
jadne majke dv'je jabuke.
Reference
Izvor
Buturović Đenana: Morići, od stvarnosti do usmene predaje, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 202-204.
