Smrt Uroša Petoga/35
| ◄ ПОЈАВА VII | POJAVA VIII | ПОЈАВА IX ► |
POJAVA VIII
Pređašnji. — Kraljević sa dva vlastelina.
KRALjEVIĆ:
Braćo moja,
Što poslove svoje ostaviste,
Te stojite ovdje pod oružjem?
Kakva vama pogibija pr'jeti?
Kralj s vlastelom samo ima posla,.
A miluje sve građane mirne;
Pa nemojte kakvo zlo da sami
Navučete na se. Žao bi mi
I vas bilo, i sitne vam djece.
Poslušajte prijateljski savjet,
Pa s' vratite domovima svojim.
PRVI GRAĐAN:
Kraljeviću, i tu nam je dobro.
TREĆI GRAĐAN:
Pojede li divlji jastr'jeb kvočku,
Gotov j' onda i sa pilićima.
KRALjEVIĆ:
Šta taj reče? gata poganac reče?
TREĆI GRAĐAN:
Rekoh, Marko, da od kad na vjeru
Dadosmo ti vojevodu Arsa,
A tvoj otac pogubi ga ipak,
Već ni tvoje u nas ne prolaze
Glatke r'ječi.
KRALjEVIĆ:
Odrpino gadna,
S vojevodom meni prigovaraš?
Što ludilom vašim on bijaše
Poludio, zar ja kriv? zar vama
Obvezah se za njegovu glavu?
PRVI GRAĐAN:
Nu da ćeš ga barem izmoliti
Nadasmo se; a ti uz krvnika
Sprovede ga ća do gubilišta.
ČETVRTI GRAĐAN:
Od nas si ga uprav' izvarao,
Pa predao kralju bezuvjetno.
KRALjEVIĆ:
Crne vile izjele vam jezik!
Zar vi tako sa mnom?
PRVI VLASTELIN:
Dični Marko,
Nije vr'jedno da govoriš s njima.
KRALjEVIĆ:
Nu čuješ li kako me te psine
Zajedaju ljuto? za to valj'da
Što, žaleć' ih, jučer ne dopustih
Da se čopor veprova bijesnih
Na njih pusti.
DRUGI VLASTELIN:
Hajd'mo.
TREĆI GRAĐAN:
Stoj da čuješ
I odgovor ove odrpine.
Prnje što mi na leđima vidiš
Poštenim su dobivene trudom;
U boljima nije t' amo doš'o
Ni djed Mrnja; pa da nije znao.
S ocem tvojim grabiti onako,
I ti bi ih sam nosio sada.
KRALjEVIĆ (Jarostan hoće da izvuče mač):
Nož i krv!
PRVI GRAĐAN:
Za sablje.
OBA VLASTELINA (zadržavajući ga):
Kraljeviću!
KRALjEVIĆ:
Pustite me da mu stjeram jezik
U želudac.
(Ulazi građanin šesti).
ŠESTI GRAĐAN:
Na dvor, na dvor, braćo;
Već je tamo pala krv. Vukašin
Ne da caru vanka: pa carica,
Pošto ga je iskala zalulu,
Sama vodi građane na juriš.
KRALjEVIĆ:
Šta sad čujem! Je li uprav' tako?
(Odlazi šesti građanin, a sa protivne strane ulazi sedmi)
SEDMII GRAĐAN:
Svi na juriš, hrabri Prištinjani,
(ulazi) Prispjela je vlasteoska vojska,
I s kraljevom već boj otpočela.
SVI:
Ura!
PRVI GRAĐANIN:
Na dvor!
SVI (Odlazeći za njim):
Živio car Uroš!
KRALjEVIĆ:
O carice, šta učini davas?...
Idem u dvor.
PRVI VLASTELIN:
U dvor? a ovamo?
KRALjEVIĆ:
Vratite se vas dvojica; eto
Za koji čas mene.
DRUGI VLASTELIN:
Šta to znači?
Neprijatelj napada, a svoje
Ti ostavljaš!
KRALjEVIĆ:
O proklestvo!
PRVI VLASTELIN:
Hajd'mo.
DRUGI VLASTELIN:
Ne gubimo vremena...
KRALjEVIĆ:
(Moj otac,
Ako gaji tu namjeru hudu,
Sad će dojsta...) Mili prijatelji,
Ja do dvora moram za čas poći,
Pa evo me za tren oka k vama.
PRVI VLASTELIN:
A ne ču li da građani b'jesno
Sa svih strana na dvor jurišaju?
Pa kako ćeš kroz njih sam da prođeš?
(Ulazi treći vlastelin).
TREĆI VLASTELIN:
Gdje si, Marko, živoga ti Boga?
Ti tu stojiš, a ovamo mi se
Već tučemo u neredu grdnom.
Leti, il' smo propali.
KRALjEVIĆ (S pesnicama u vis):
Proklestvo!
Oh proklestvo!
SVI DVOR. (Odvlače ga):
Hajd'mo, hajd'mo, hajd'mo.
|