Smrt Uroša Petoga/31
| ◄ ПОЈАВА III | POJAVA IV | ПОЈАВА V ► |
POJAVA IV
Vukašin. Ulazi Vidoje. — Docnije Dijak ¬sa četvoricom.
VIDOJE:
Glasnik se je vratio i javlja
Da već na grad krenuše vlastela
U najboljem bojnom rasporedu.
Sliku smrti na st'jeg postaviše,
I bijesno putem uzvikuju:
Car živio! a smrt Mrnjavcima!
VUKAŠIN:
Ovdje jedan Mrnjavac ih čeka.
Kako stoji s narodom u gradu?
VIDOJE:
Sabrao se u gomile jake,
Razređene po mjestima zgodnim.
VUKAŠIN:
Je li dobrim snabdjeven oružjem?
VIDOJE:
Neke s kosom, neke sa sjekirom,
A najviše sa sabljom ih vidjeh.
VUKAŠIN:
Čim sa četom dođe pred dvor Vlatko
Pridruži mu preko polovine
Uglješinih ljutih konjanika,
Pa žestoko nek udari na puk
Prije nego što vlastela stignu.
Zatvori li sva na dvoru vrata?
VIDOJE:
Sva, i dadoh nalog da na polje
Ne pusti se niko, sam car bio.
VUKAŠIN:
I svojom mi odgovaraš glavom
Da će s' nalog strogo izvršiti. —
Sad glasnika pošlji prema Gojku,
Nek mu javi da se u Prištini
Danas borim na smrt il' na život.
Za to neka što god može hita,
Nek preleti prostor što nas d'jeli;
A umorna ako mu je vojska,
Sam nek jurne napr'jed s konjaništvom.
Zovni Draška.
VIDOJE:
Taj uteče, kralju,
Čim doznade šta se danas sprema;
Pa nestade sa njim p Tripete,
I Vojina i hitrog Radenka.
VUKAŠIN:
Tako?... S njima ne izgubih ništa.
To bijahu prijatelji sreće,
A ne moji. Neka idu; vječnom
Igračkom će sreće i ostati.
(Ulazi Dijak sa četvoricom.)
DIJAK:
Evo ljudi koje Vlatko posla.
Sad po drugi onaj pos'o ideem. (Odlazi)
VUKAŠIN:
Po licima biće za posao.
Tu pred sobom nek čekaju. Vido,
Ovi ljudi nužni su nam danas;
Povedi ih u ložnicu moju;
Tu zaključaj, a ključ mi donesi.
VIDOJE (Šta će ovdje taj soj razbojnički?)
(Odlazi)
VUKAŠIN:
Ah Jelena! ne b'jaše li bolje
Da miruješ, pa da sad ne moram
Pogađat' se s ovim ubicama
O cijeni Uroševe krvi.
Tu krv do sad od Gojka sačuvah,
Nu sad evo od tebe ne mogu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.
|