Smrt Uroša Petoga/23
POJAVA III
Pređašnji i Uglješa.
UGLjEŠA:
Da ste zdravo!
KRALjEVIĆ:
Gledaj! stric Uglješa!
VUKAŠIN:
Sad mi padaš kano iz oblaka
Iznenadan zračak. Gdje je Gojko?
Gdje je tvoja vojska?
UGLjEŠA:
Noć sutrašnja,
Ili zora koja za njom ide,
Zateći će ovdje Gojka s vama.
A ja svrnuh s malom pratnjom amo,
Da razumno sve ugodim s tobom
Što po novim okolnost'ma treba.
Događaji lete, Vukašine,
S takom hitnjom, a svi po nas loše,
Da mi pamet staje.
VUKAŠIN:
Čuvaj srcv,
A pameću pusti da ja radim.
Prava vojna tek počinje sada,
I ona se okončati mora
S našom sjajnom pobjedom svestranom.
Nu jesu li događaji tebi
Svi poznati?
UGLjEŠA:
Uz put sve razabrah;
Al' ne mišljah da ću tako mutno
I u samoj Prištini zateći.
Vazduh ovdje zadaje mi bunom.
VUKAŠIN:
Ta već ključa u ovdašnjem plemstvu.
Ono ne htje na zapov'jest moju
Da mi izda ni jednog vojnika;
Već tu čeka od samoga cara.
UGLjEŠA:
To stoprva čujem!... Ha, udrila
U njih kuga, i sve ih zan'jela!
Otkud sada ta odanost caru?
A da, Vukšo, sam on ispod ruke
Ne hrabri ih na to?
KRALjEVIĆ:
Car, moj striče?
To on ne bi nikad učinio.
VUKAŠIN:
Ne slušaj ga. Slabodušnim sinom
Jelena je sa svim ovladala.
Sve su smutnje, sve nesreće naše
Njen posao.
(Dejan stupa na vrata.)
|