Smrt Janote Diklića

Izvor: Викизворник


Smrt Janote Diklića

0001 Vino pije Soko Karimane
0002 I s njim pije Agršić Alija.
0003 Al’ besedi Soko Karimane:
0004 „Naš daiđa, Agršić-Alija,
0005 Što su naši stari caru bolji bili
0006 I što i je care bolje prizivao?”
0007 Al’ besedi Agršić Alija:
0008 „Oj, Boga ti, Soko Karimane,
0009 Kad me pitaš, oću da ti kažem!
0010 Što su naši stari caru bolji bili
0011 I što i je care bolje prizivao ─
0012 Sr’ske su glave nanoži nosili
0013 I pred cara žive iznosili!”
0014 A besedi Soko Karimane:
0015 „Ajde, more, Agršić Alija,
0016 Da idemo Arnautskoj gore,
0017 Da kupimo sedam tanki šajki,
0018 Sedam šajki Arnauta ljuti,
0019 Da idemo Diklića čardaku,
0020 Da bijemo Diklića čardaka,
0021 Da bijemo na sve četir’ strane,
0022 Da nosimo i mi sr’ske glave
0023 Na noževi pred cara našega!”
0024 Odgovara Agršić Alija:
0025 „Ja, moj brate, Soko Karimane,
0026 Ja ću na to vrlo teško poći,
0027 Jer su Srblji zmajevi ognjeni,
0028 A Diklić je junak od megdana,
0029 Potopiće naše tanke šajke
0030 I pobiti janičare Turke!”
0031 Al’ besedi Soko Karimane:
0032 „Ne boj mi se, Agršić Alija,
0033 Skupićemo janičare ljute,
0034 Koji nema ni oca ni majke,
0035 A za svoju i ne mari glavu!”
0036 Prevari se Agršić Alija,
0037 Prevari se, ujede ga guja
0038 Pa pođoše Arnautskoj gore,
0039 Sakupiše sedam tanki šajki,
0040 Sedam šajki Arnauta ljuti,
0041 Koji nema ni oca ni majke,
0042 A za svoju i ne mari glavu,
0043 Pređoše Diklića čardaku;
0044 Tri se šajke uvatile suva,
0045 Probijaju Diklića čardaka,
0046 Četir’ šajke kraju perteruju,
0047 Al’ se trže Usuv deli Rade,
0048 Pa on puče šibom i lubardom,
0049 Te utopi četir’ tanke šajke.
0050 Što se šajke uvatile suva,
0051 Probijaju Diklića čardaka,
0052 Probijaju sa sve četir’ strane.
0053 Stade Rade pregledati društvo,
0054 Pa besedi Usuv deli Rade:
0055 „Avaj meni i do Boga moga,
0056 Ta od moji tri stotine druga
0057 Nema više nego triest druga,
0058 I ovo je jadno izranjeno;
0059 I mene su malo obranili ─
0060 Da mi nije oko srca krvca,
0061 Oj, vid’la bi se đigerica bela!
0062 A ne čudim se što pomoći nemam,
0063 Već što nema Diklića Janote ─
0064 Ta, Janote, živ te Bog ubio!”
0065 Tek što Rade u reči bijaše,
0066 Al’ se digle magle i praovi
0067 Od Diklića, grada bijeloga,
0068 Zasija se pero na Janoti,
0069 Sa njim ide dvanaest katana.
0070 On podviknu, đoga se pomami:
0071 „Ao, Rade, moje oči čarne,
0072 Jesu l’ tebi dosadili Turci?”
0073 Al’ besedi Usuv deli Rade:
0074 „Gospodaru Diklića Janota,
0075 Ta nisu mi dosadili Turci,
0076 Već od moji tri stotine druga,
0077 Nema više nego triest druga,
0078 I ovo jadno izranjeno;
0079 I mene su malo obranili ─
0080 Da mi nije oko srca krvca,
0081 Vid’la bi se đigerica bela!”
0082 Al’ povika Diklića Janota:
0083 „Ta, oću te danas osvetiti,
0084 Makar moju poželio glavu,
0085 Već mi kaži, Usuv deli Rade,
0086 Možeš li mi poznavati Turke?”
0087 A besedi Usuv deli Rade:
0088 „Gospodaru Diklića Janota,
0089 Ne mogu ti poznavati Turke,
0090 Već ti mogu pravo kazivati
0091 Kako Turci iz gomile viču
0092 Poimence najbolje vojvode ─
0093 Jedno jeste Soko Karimane,
0094 A drugo je Poprženoviću,
0095 A treće je aga Alilaga,
0096 Četvrto je Osmanaga stari,
0097 Peto jeste Ture Mrkobrade,
0098 Šesto jeste Ture Kaizlija,
0099 Sedmo jeste Nikola Nadbalta,
0100 A osmo je Ture Alilaga
0101 Na brnjici, konju malenome,
0102 Malenome, vrlo kosnatome,
0103 Ta kosa mu u kopite dira;
0104 Još mnogo sam slušao imena,
0105 Ali nisam upamtit’ mogao!”
0106 Kad to začu Diklića Janota,
0107 On podviknu, đoga se pomami:
0108 „Ajd’ na megdan, Poprženoviću,
0109 Ajd’ na megdan ako žena nisi ─
0110 Lako ti je s decom vojevati,
0111 Al’ ajd’ babi na megdan junački!”
0112 On podviknu, đoga se pomami,
0113 Pa istište Ture iz Turaka,
0114 Pa sastiže, pa odseče glavu.
0115 Pa se vraća natrag među Turke,
0116 Te on viče agu Alilagu:
0117 „Ajd’ na megdan, aga Alilaga,
0118 Ajde, more, ako žena nisi ─
0119 Lako ti je s decom vojevati,
0120 No ded’ babi na megdan junački!”
0121 On podviknu, đoga se pomami,
0122 Pa istište Ture iz Turaka,
0123 Sastiže ga, pa odseče glavu.
0124 Pa se vraća natrag među Turke,
0125 Pa iziva Soko Karimana:
0126 „Ajd’ na megdan, Soko Karimane,
0127 Ajde, more, ako žena nisi ─
0128 Ta lako je s decom vojevati,
0129 Al’ ajd’ meni na megdan junački!”
0130 Po podviknu, đoga se pomami,
0131 Te istište Turčin-Karimana,
0132 Sastiže ga, te odseče glavu.
0133 Pa se vraća natrag među Turke,
0134 Pa on viče Os[m]anagu starog:
0135 „Ajd’ na megdan, Turčine Osmane,
0136 Brže more, ako žena nisi ─
0137 Lako j’ bilo s decom vojevati,
0138 Al’ ded’ sa mnom, Diklića Janotom!”
0139 On podviknu, đoga se pomami,
0140 Pa istište Turčina Osmana.
0141 Pa sastiže, odsječe mu glavu.
0142 Pa se vraća natrag među Turke.
0143 Pa iziva Ture Mrkobrade:
0144 „Ajd’ na megdan, Ture Mrkobrade,
0145 Ajde brže, ako žena nisi ─
0146 Lako j’ bilo s decom vojevati,
0147 Al’ ajd’ meni na megdan junački!”
0148 On podviknu, đoga se pomami,
0149 Pa istište Ture iz Turaka.
0150 Pa sastiže, pa odrubi glavu.
0151 Pa se vraća natrag među Turke.
0152 Te on zove Ture Alilaga,
0153 Na brnjici, konju malenome,
0154 Malenome, vrlo kosnatome,
0155 Ta kosa mu u kopite dira:
0156 „Ajd’ na megdan, Ture Alilaga,
0157 Ajde Ture, ako žena nisi ─
0158 Ta lako je s decom vojevati,
0159 Al’ ajd’ babi Diklića Janoti!”
0160 Pa istiš[t]e Ture iz Turaka.
0161 Pa sastiže, te odseče glavu.
0162 Al’ povika Agršić Alija:
0163 „Šta ste stali, Drenopoljci Turci,
0164 Šta ste stali, okamenili se,
0165 Taj će nama svima glave doći!”
0166 Pa poteže svoga đeverdana,
0167 Te on zgađa Diklića Janota;
0168 Na zlo ga je mesto udario,
0169 Baš u čelo, među oči čarne ─
0170 Čelo puče, oči iskočiše,
0171 Junak pade u zelenu travu,
0172 A Agršić nateže begati.
0173 Okupi ga Janković Stojane,
0174 Na Talvi, konju golemome,
0175 Gonio ga do gore zelene
0176 Dok i tama noćna ne obvlada,
0177 I uteče Agršić Alija.
0178 Ljuto kune Janković Stojane:
0179 „Talva, konju, noge te bolele,
0180 Čarna goro, ne zelenila se,
0181 Tavna noći, nek’ te Bog ubije,
0182 Zašt’ odbrani dušmanina moga
0183 I ubicu gospodara moga!”
0184 Pa se vraća natrag među društvo,
0185 Zače seći sve ostale Turke
0186 Da osveti gospodara svoga,
0187 Gospodara Diklića Janotu.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.