Smrt Đulekova

Izvor: Викизворник


Smrt Đulekova

0001 Sitna knjiga rano podranila
0002 Sa široka polja Gatačkoga
0003 Od vojvode Zimonjić-Bogdana,
0004 Knjiga pređe Sominu planinu
0005 I Banjane pleme svekoliko,
0006 Dokle dođe lomnoj Gori Crnoj
0007 U maleno selo Markovinu,
0008 Popu Luki na bijele ruke,
0009 I tako mu vojevoda piše:
0010 "Pope Luka, moj milosni kume!
0011 "Znaš li, kume, nije davno bilo,
0012 "Nego lani na prvu godinu,
0013 "Od Turaka kad se odmetnusmo,
0014 "I s Turcima kavgu zametnusmo,
0015 "Ti si bio Gacku širokome
0016 "Tri mjeseca i petnaest dana
0017 "Su tvojijeh pedeset hajduka,
0018 "Stekao si dvanaest kumova
0019 "I dvadeset Bogom pobratima,
0020 "Vojevasmo, Turke razgonismo,
0021 "Uzimasmo konje i oružja
0022 "Sa Turaka, đe je nama drago,
0023 "I dao si nama vjeru tvrdu,
0024 "Kad bi nama od nevolje bilo,
0025 "Da ni hoćeš pomoć’ od Turaka;
0026 "Sad ne evo muka dopanula,
0027 "Opet su ne osvojili Turci,
0028 "Svake su ni jade udarili,
0029 "Od kojijeh živjet’ ne možemo;
0030 "I sve bismo jade oprostili,
0031 "No j’ od cara došla turska vojska,
0032 "Tri hiljade Arnauta ljuta,
0033 "A pred njima carevi bimbaša,
0034 "Đulek bego od Stambola grada,
0035 "Svake ni je muke udario:
0036 "Đegod znade prikladnu đevojku,
0037 "Đevojkam’ je sreću izgubio,
0038 "A nevjeste domu omrazio,
0039 "Te im jade oprostit’ ne mogu.
0040 "No za Boga, kume, pope Luka!
0041 "Ali danas ali do vijeka,
0042 "Pomozi mi u nevolji ljutoj,
0043 "Jer se silan Đulek zahvalio,
0044 "Da će vodit’ Arnaute ljute,
0045 "Da će živjet’ u gradu Nikšiću,
0046 "Pa kada mu Đurđev danak dođe,
0047 "Da će Crnu Goru poharati
0048 "I svu Boku do grada Novoga
0049 "I vašega knjaza uhvatiti
0050 "I živoga caru opraviti;
0051 "No na noge, ako Boga znadeš!
0052 "Pa pokupi tvoje Crnogorce,
0053 "Te ga čekaj na Dugu planinu,
0054 "Nećeš li ni izgubit’ krvnika."
0055 Kada popu sitna knjiga dođe,
0056 Knjigu gleda, a suze proljeva,
0057 A sve žali Bogom pobratima,
0058 Pa poskoči kako soko sivi,
0059 Pa je knjige mnoge rasturio:
0060 Jednu posla Čevu pitomome
0061 Senaturu Perković-Stevanu:
0062 "Moj ujače, Perković-Stefane!
0063 "Sakupi mi Čevske harambaše:
0064 "S Vojinića Krstović-Novaka,
0065 "Crne Gore hitra perjanika,
0066 "Sa Zamoća Mrtović-Mršuta
0067 "I sokola Šaletić-Spasoja;
0068 "Kup’te vojsku, hajte na Rudine,
0069 "Sve birajte krvave junake,
0070 "Jer sam dobar šićar uvodio:
0071 "Tri stotine Arnauta ljutih,
0072 "A pred njima carevi bimbaša,
0073 "Tu je dosta blaga i poštenja,
0074 "Ako Bog da, da ih dočekamo."
0075 Pa je drugu knjigu nakitio,
0076 A posla je u pleme Bjelice,
0077 A na ruke Šutanu Miliću:
0078 "Kupi vojsku, hajde na Rudine,
0079 "Da na drumu pričekamo Turke."
0080 Pa je treću knjigu napravio,
0081 A posla je u Cuce kamene,
0082 A na ruke Roganović-Dragu
0083 I sokolu Šakiću Šćepanu:
0084 "Na noge te do dva pobratima,
0085 "Te od Cuca vojsku sakupite,
0086 "Da na drume Turke pričekamo."
0087 Pa otole na noge skočio,
0088 Markovljane braću pokupio,
0089 Šnjima pođe na Rudine ravne,
0090 I tu sedam harambaša nađe,
0091 A oko njih vojske šest stotina,
0092 Sve birana momka od udarca,
0093 U koga se može pouzdati,
0094 Koji može ranu dočekati,
0095 Iz nevolje druga izbaviti,
0096 A gorega propustit’ mimo se.
0097 Otole se vojska podignula,
0098 Prijeđoše Nikšićke Rudine
0099 I krvave drume i putove;
0100 Dok dođoše Somini planini,
0101 Tu je vojska trudna počinula,
0102 I bijeli danak zadanila,
0103 A pop Luka na noge ustade
0104 Su njegovo sedam harambaša,
0105 Pa prijeđe Sominu planinu;
0106 Dok dođoše Gacku prostranome
0107 Na dvorove Zimonjić-Bogdana,
0108 Tu ih Bogdan dočekao divno,
0109 I ovako Luki besjedio:
0110 "Dobro došo, kume popa.Luka!
0111 "Jes’ doveo crnogorsku vojsku?
0112 "Evo sjutra carevi bimbaša
0113 "I njegovi Arnauti ljuti
0114 "Preko Duge idu u Nikšiće,
0115 "Jesi li ih kader dočekati?"
0116 A pop Luka njemu odgovara:
0117 "Jesam, kume Zimonjić-vojvoda,
0118 "Evo imam vojske šest stotina,
0119 "Ako Bog da da ih dočekamo,
0120 "Biće sjutra muke od Turaka."
0121 Pa otole puške dovatiše,
0122 I pođoše opet u družinu,
0123 A družini pravo kaževaše,
0124 E će Turci naljest’ proz planinu
0125 Kade čuše mladi Crnogorci,
0126 Od radosti pjesme zapjevaše,
0127 A šarene puške potprašiše,
0128 Okrenuše zelenom planinom,
0129 Na krvavu dugu zapanuše.
0130 Dokle dnevi polovinu bilo,
0131 Stade vriska hata i paripa,
0132 Stade rika sa konja Turaka,
0133 Stoji jeka sjajnijeh kumbara.
0134 Kad niz Dugu Turci nagaziše,
0135 Crnogorci njima udariše,
0136 Alaknuše sa četiri strane,
0137 Stade jeka sjajnijeh pušaka,
0138 Stade jauk u vojsku Turaka,
0139 Boj se bije, a krv se proliva,
0140 Eva Đulek bježati ne hoće,
0141 Ni njegovi Arnauti ljuti,
0142 No meteriz tvrdi uvatiše,
0143 A oko njih konje povezaše,
0144 Pa je Đulek sablju izvadio,
0145 Pa on zove Srbe na megdanu.
0146 Ma Đuleku loša sreća bila:
0147 Puče puška od Crnogoraca,
0148 Te Đuleka bješe pogodila,
0149 Obije mu noge salomila,
0150 Pade Đulek u travu na glavu,
0151 Hoćahu ga posjeć’ Crnogorci,
0152 No ga ne da crni Arapine,
0153 Već je britku sablju izvadio,
0154 Te šnjom brani glavu gospodaru.
0155 Puče druga od Crnogoraca,
0156 Te ubila crna Arapina.
0157 Kad viđoše ono Crnogorci,
0158 U Turke su juriš učinili,
0159 Ko će prvi glavu ugrabiti
0160 Od Đuleka, bega carevoga,
0161 Pa se zagna jedan junakzoran,
0162 Sasred Čeva Gajo Pejoviću,
0163 Da Đuleku posiječe glavu,
0164 Al’ ne dadu Arnauti ljuti.
0165 Od Turaka puče puška sjajna,
0166 Te pogodi Gaja Pejovića
0167 Posred pasa, ne dade mu glasa.
0168 Al’ se zagna drugi junak zoran,
0169 Jest od Cuca Šaliću Šćepane,
0170 Puče puška arnaucka ljuta,
0171 I Šćepana nađe rana grdna,
0172 Salomi munogu u koljeno.
0173 A to viđe Bogdanov Murate,
0174 Sasred Čeva mjesta pitomoga,
0175 Na Đuleka zagon učinio,
0176 Ali puče puška od Turaka,
0177 Te Murata pogodila divno
0178 Uvrh glave među oči crne,
0179 Ni živa ga zemlja ne ščekala.
0180 Kad to viđe Popoviću Luka,
0181 U Turke je juriš učinio,
0182 I razagna na buljuke Turke,
0183 Al’ se dobar Crnogorac nađe,
0184 Jest od Cuca Mika Vukoviću,
0185 Te Đuleku posiječe glavu,
0186 Šutan Milić crnoga Arapa.
0187 Kad viđoše ono Crnogorci,
0188 Razagnaše po planini Turke,
0189 Sve sijeku i vataju žive,
0190 Dok šezdeset posjekoše glava,
0191 Od njih pusto oduzeše blago,
0192 I uzeše konje i oružje.
0193 Đulekove bule povataše,
0194 Sve u svilu i žeženo zlato,
0195 Ne kćeše im ništa oduzeti,
0196 Nego bule natrag otpraviše.
0197 Bogu fala, Srbi zadobiše,
0198 I dođoše na svoje dvorove,
0199 I lijepo šićar dijeliše,
0200 Popu Luki daše starješinstvo,
0201 Od oružja sjajna dževerdana,
0202 Odniješe na Cetinje glave,
0203 I Cetinje šnjima okitiše,
0204 A princip ih divno dočekao,
0205 Darova im od srme medalje.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.