Smiljanić Ilija

Izvor: Викизворник

* * *


Smiljanić Ilija

Mili Bože, čuda velikoga!
Kad procvili sužanj u tamnici
U tamnici bega, Osman-bega,
U Novome, gradu kamenome;
On ga cvili jutrom i večerom, 5
A proklinje bega, Osman-bega:
„Davor beže, sam te Bog ubio!
„Što si mene metno u tamnicu,
„Nije šala tri bijela dana,
„Da kamo li tri pune godine; 10
„Tamnica je kuća neobična:
„U njoj leži voda do koljena,
„U njoj raste trava do pojasa,
„Po njoj plove zmije i gušteri,
„A pjevaju vile i đavoli — 15
„Tu prebivam tri godine dana;
„Niti vidim sunca ni mjeseca,
„Niti znadem, kad mi ljeto dođe;
„Nit' ja znadem, kad mi zima dođe:
„Po čem' znadem, kad mi ljeto dođe: 20
„Kada dođe cv'jet-neđelja mlada,
„Podignu se kićene đevojke
„Cv'jeće brati po gori zelenoj,
„Ubace mi jednu kitu cv'jeća —
„Po tom znadem da mi ljeto dođe; 25
„Po čem' znadem, kad mi zima dođe:
„Podignu se momci po sokaci,
„Grudati se grudam od snijega,
„Ubace mi jednu grudu sn'jega —
„Po tom znadem, da mi zima dođe.“ 30
On mislio, da niko ne čuje,
To začuo beže Osman-beže,
Pa on zove kavedžiju svoga:
„Boga tebi, kavedžija Use!
„Uzmi dere od tamnice ključe, 35
„Pa ti siđi do tamnice klete,
„Pa otvori od tamnice vrata,
„Upitaj der Smiljanić Iliju:
„Kakva mu je muka u tamnici:
„Je li gladan hljeba bijeloga, 40
„Al' je željan mesa ovnujskoga,
„Al' je žedan vina rujanoga,
„Al' mu j' palo na um četovati,
„Četovati po granici s Turci,
„Al' se svoje zaželjeo majke? 45
„Kad on cvili u tamnici kletoj,
„A proklinje bega Osman-bega.“
Ide Use, teško dočekao,
On otvara od tamnice vrata,
Pak Iliji Boga nazivao: 50
„Božja t pomoć Smiljanić Ilija!
„Oj Ilija, krilo prađedovo!
„Što ti cviliš u našoj tamnici,
„Ljuto cviliš jutrom i večerom,
„A proklinješ bega Osman-bega, 55
„Kakva j' tebi muka i nevolja?
„Jesi l' gladan hljeba bijeloga?
„Jesi l' željan mesa ovnujskoga?
„Jesi l' žedan vina rujanoga?
„Il' ti pade na um četovati, 60
„Četovati po granici s Turci?
„Al' se svoje zaželjeo kule,
„I u kuli ostarile majke?“
Al' besjedi Smiljanić Ilija:
„Boga tebi, kavedžija Use! 65
„Nisam gladan hljeba bijeloga;
„Nisam željan mesa ovnujskoga
„Nisam žedan vina rujanoga,
„Ne pade mi na um četovati,
„Četovati po granici s Turci, 70
„Nit' sam željan svoje bjele kule
„I u kuli ostarile majke;
„Veće jesam junak neoženjen,
„A đevojku jesam isprosio
„Malo roka s njome postavio 75
„Postavio tri pune godine;
„Pa je mene beže zarobio,
„Pa me metno na dno u tamnicu;
„Nit' me pušća svojoj b'jeloj kuli,
„Nit' mi hoće da odsječe glave, 80
„Nit' me hoće za novce da pusti;
„Koje sužnje prije mene vat'o,
„Već je sužnje kuli otpremio;
„Uc'jenio i kuli pustio;
„Koje beže kašnje mene vat'o, 85
„I one je veće uc'jenio
„Uc'jenio i kuli pustio,
„Mene ne će da uc'jeni beže.“
Još besjedi Smiljanić Ilija:
„Boga tebi, kavedžija Use! 90
„Hajde sađi do čaršije klete,
„Pa donesi divit i hartije,
„I hartije knjige nepisane,
„Da napišem listak knjige b'jele,
„Pa je nosi mojoj staroj majci, 95
„Daću tebi stotinu dukata.“
To je Uso teško dočekao,
On posluša Smiljanić Iliju
I on ode u kletu čaršiju,
Pa donosi divit i hartije, 100
I hartije knjige nepisane;
Il'ja piše knjigu na koljenu;
Kad nakiti knjigu na koljenu,
On je dade kavedžiji Usi.
Ode Uso u kotare ravne 105
B'jeloj kuli Smiljanić Ilije.
Kad išćera konja na poljanu,
Ugleda ga Smiljanića majka
Sa visoke od kamena kule;
Ona viče na svoje delije: 110
„Boga vama, delije mi vjerne!
„Stan'te dolje pred Turčina mlada,
„Pod Turčinom konja uhvatite,
„Pa ga vod'te u donje podrume,
„Njega vod'te u gornje čardake, 115
„Da ja pitam njega za Iliju,
„Možda ga je Ile opravio.“
Al' spadoše mlađene delije,
Pod Turčinom konja uhvatiše;
Konja vode u donje podrume, 120
A junaka u gornje čardake;
Dobro njega majka dočekala,
Stara majka Smiljanić Ilije:
Napoji ga vinom i rakijom,
Nahrani ga mesom janjećijem 125
Janjećijem mesom debelijem
I baškotom hljebom bijelijem.
Uso s' lati rukom u džepove,
Pa joj pruži knjigu od Ilije.
Kad je majka knjigu sagledala, 130
Pa viđela, šta joj knjiga kaže,
Ona usta na noge lagane,
Pa uhvati od zlata tamburu,
Pa je dade kavedžiji Usi:
„Pones' der mu tamburu od zlata, 135
„Nek on kuca pa se razgovara.“

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Krasić Vladimir, Srpske narodne pjesme starijeg i novijeg vremena, knjiga prva, Braća Jovanović, Pančevo, 1880., str. 11-16.