Slom Tatarah

Izvor: Викизворник

0001 Care knjigu Otmanović piše,
0002 U zelenu šilje je Rusiju,
0003 a na ruke moskovskoj kraljici:
0004 "More čuješ, od Moskve kraljice!
0005 Odaj mene harač od Rusije:
0006 na đetića po sedam cekinah,
0007 na đevojku po četiri puna;
0008 ako li mi to podati nećeš,
0009 kunem ti se, a vjeru ti dajem,
0010 e ću silnu pokupiti vojsku,
0011 poharati svukolik’ Rusiju
0012 a najposle tebe ufatiti,
0013 uzet ću te za vjerenu ljubu!"
0014 Tu ne veli Ture akobogda,
0015 ni biti mu akobogda neće.
0016 Kad kraljici knjiga dolazila,
0017 ne bila joj mila nikoliko,
0018 e ma joj se od bolje ne može
0019 no mi sitnu na koljenu piše,
0020 a šilje je Otmanović caru:
0021 "Čuješ more, car’ Otmanoviću!
0022 Jeli sl’ čuo, je l’ ti ko kažava,
0023 kad je srpsko poginulo carstvo,
0024 tri ste srpske klade zauzeli:
0025 alaj barjak slavnoga Lazara
0026 i odeždu svetoga Jovana,
0027 zlatnu šljaku Despotova Đura,
0028 no daj mi ih da se ne svađamo!"
0029 A kad caru ’vaka knjiga došla,
0030 sam se care od nje prepanuo,
0031 prepanuo, iz ruke pustio,
0032 pa je care riječ besjedio:
0033 "A tako ti, od Moskve kraljice!
0034 Prođi mi se vraga i belaja!
0035 Klade su ti u zemlju Tatarsku,
0036 u onoga tatarskoga hana,
0037 han je sprske zauzeo klade."
0038 Kad kraljici glasi dopanuli,
0039 kako zbori car Otmanoviću,
0040 e se njojzi od bolje ne može,
0041 brže piše knjigu na koljenu
0042 pak je šilje u zemlju Tatarsku,
0043 a na ruke tatarskome hanu.
0044 A kad hanu knjiga dopanula:
0045 "More čuješ, veli, Tatar-hanu!
0046 I čuo si, i kaževali su (ti)
0047 e ste srpske zauzeli klade,
0048 podaj mi ih da se ne koljemo!"
0049 A kad hane knjigu progledao,
0050 dobro mu je knjiga mila bila,
0051 pa je drugu brzo napisao,
0052 a posla je rusinskoj kraljici:
0053 "Drži mi se, rusinska kraljice!
0054 Silnu ću ti vojsku nakupiti,
0055 a udarit zelenoj Rusiji!"
0056 Ta kraljici knjiga dopanula,
0057 knjigu gleda, suze prolijeva,
0058 e ma joj se od bolje ne može,
0059 no Rusiju kupi svukoliku,
0060 ona čeka Tatarina hana;
0061 čekala ga dokle dočekala.
0062 Pa da ti se nagledati, druže,
0063 kako s’ dvije sile sastadoše,
0064 sastadoše pak se udariše.
0065 Tu se klaše dva dana bijela,
0066 a kad bio treći oko podne,
0067 ljće kraljica pleći obrnuti,
0068 e ma tako dobre sreće bila -
0069 mala joj je potječ dolazila,
0070 mala potječ dvanaest hiljadah,
0071 Karavlaška i Karabogdanska,
0072 te Tatar’ma s prijek’ udarila,
0073 izprijeka biše bez lijeka.
0074 Tako hana slomila kraljica
0075 salomila, u more sagnala,
0076 te se more napunilo bolje,
0077 a od mrtva konja i junaka.
0078 Tako vele i kažuju ljuđi,
0079 po mrtvijem prelazili živi.
0080 Od nas pjesma, a pomoć od boga,
0081 svakojemu bratu Rišćaninu.
0082 [..........................................]
0082 "Tekla voda i vodica,
0083 i tekla je, i teći će,
0084 i okolo i krivudno,
0085 ma svoje će nać’ jezero".