Sloga (II)

Izvor: Викизворник
Milo Jovović

(Akrostih)

Samo sloga Srbina spasava,
A nesloga obara u jade;
Mržnja kleta ruši, - uništava.
Od čeg' naša stara slava pade.
Samo sloga bolove nam blaži,
Lišimo se mržnje i razdora,
Opšta ljubav milu braću snaži,
Gradivo je najlepeg uzora.
A k' želimo milom rodu sreće,
Sjetimo se tog zlatnog oruđa,
Rodu ništa tad nahudit' ne će,
Bratska ljubav kad nam grije gruđa.
Izgonimo mržnju s našeg tora,
Nek' nas sl'edi spasonosna sloga,
A k' želimo da nam svane zora,
Sv'jetla zora i blagoslov Boga.
Putem sloge slava rodu klije,
Ajd'mo dakle cilju prave sreće;
Sveta ljubav nek' nam grudi grije,
Adske zmije nahudit' nam ne će.
Vazda složno, kao braća prava,
A sloga je koja nas spasava.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 16., u Somboru, 15. oktobra 1907., str. 243.