Sinoć mi slavjo preminu[1]
Danici vili bijeloj,
Na jedno pero naranče,
Na drugo samo stojaše
Na jednoj samo grančici. 5
Pjeva joj ter joj govori:
Danice, vilo bijela,
Taj sanak koj' si družila
Podaj ga meni premila,
Naberi drobna cvijeća, 10
Pa ga u kite savijaj,
U kite u plemenite,
Pošlji ga dragu na dvore.
Ako te za me uspita,
Reci mu, kito čestita, 15
Čestita i plemenita,
Da druge ljube ne želi,
Neg' mene vile bijele.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 233-234.
