Slavuj pile, mori, ne poj rano,
Ej Nedeljo, mori, dilbero![1]
Ne budi mi gospodara:
Sama sam ga uspavala,
Sama ću ga i buditi: 5
Otići ću u gradinu,
Uzabraću struk bosiljka,
Ud'riću ga po obrazu:
"Ustaj, ago, ustaj, drago!"
I on će se probuditi.
[1a 67. Tužba na slavuя. 1. Slavuҋ ptice ne poҋ rano.
Bez pripijeva i napomene. 8. udri ću. 9. Ovog stiha nema. — 1b 205.]
↑Ovako se pripijeva uza svaku vrstu. Po svoj prilici ovo će biti Bugarska pjesma, pa posrbljena.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 424-425.