Skadarka djevojka (Bosanska vila)

Izvor: Викизворник


Skadarka djevojka

Turska vojska kod Bojane pala,
I pred vojskom paša Bećir-paša;
I popeše bijele čadore,
Oko paše age i spahije
I njegova djeca janjičari. 5
S jednu stranu silna turska vojska,
S drugu stranu Skadarka djevojka,
Zapregla je uz ruke rukave
A uz noge krmez — čivtijane[1].
Hvata vodu u legene zlatne, 10
U njoj topi prebijelo platno,
Pa ga stere po zelenoj travi.
Hoće cura platno bijeliti,
Podvikuje paša Bećir-paša:
„Ajd’ otalen, Skadarko djevojko, 15
Ti popusti svilene rukave,
A niz noge krmez — čivtijane
Ne mami mi aga ni spahija,
A ni moje djece janjičara.“
Odgovara Skadarka djevojka: 20
„A ne luduj, paša Bećir-paša,
Dok je meni Bojane vodice,
Ne bojim se aga ni spahija.
A ni tebe, paša Bećir-paša!“
Mučno bješe paši Bećir-paši, 25
Pa on pusti po vojsci telala.
Telal viče ljetnji dan do podne:
„Nije l’ majka rodila junaka,
Dobar junak konja priranno,
Koji more vodu preplivati, 30
Da uhvati Skadarku djevojku?“
Tu se junak naći ne mogaše
Veće jedno momče od Otina;
On otiđe dobrom konju svome
Pa ga kuca dlanom po sapima[2], 35
Pa je svome konju govorio:
„Moj dorate, veli, dobro moje,
Mogu li se u te pouzdati?“
Dobar konjic zborit’ ne umije,
Nogom kopa a ušima striže, 40
A zubima jasle otkiduje,
Prilika je, preplivati može.
Oprema ga tursko momče mlado,
Oprema ga, što god ljepše može,
Priteže mu četiri kolana, 45
A i petu ibrišim tkanicu.
Opremio sebe n konjica,
Pa on ode paši pod čadora,
I povede konja od mejdana.
Temena[3] je paši učinio: 50
„Idem tamo vodu preplivati,
Ako mogu curu uhvatiti.“
Njemu veli paša Bećir-paša:
„Ajde sine, tursko momče mlado,
Ako tebn dobra sreća bude, 55
Te uhvatiš lijepu djevojku,
Dovedi je meni pod čadora,
Nemoj njojzi lica obljubiti,
Daću tebi jedan tovar blaga!“
Pa otide tursko momče mlado. 60
Podaleko konja zavodio
Da ga ne bn cura sagledala.
Na Bojanu konja poćerao,
Gotov bješe vodu preplivati,
Ne vidi ga Skadarka djevojka. 65
A kad ga je cura sagledala
Bijelo je platno ostavila,
Ne bi li se Ture zabavilo,
A prokleto ni gledatn neće.
Skida s vrata ogru[4] od dukata 70
Pa je baci po zelenoj travi,
Ne bi li se Ture zabavilo,
A prokleto ni gledati neće.
Zbaci s glave al-fes[5] kapu malu,
Nakićenu drobnnjem biserom, 75
Ne bi li se Ture zabavilo,
A prokleto ni gledati neće.
Za njom trči tursko momče mlado
Za rusu je kosu uhvatio,
Za bijelu ruku prihvatio, 80
Pa je baci sebi na konjica.
Moli mu se Skadarka djevojka:
„Bogom brate, tursko momče mlado!
Ne vodi me paši u ordiju,
Povrati me Skadru kamenome; 85
Moj je babo kralje od Epira,
Čestita će tebe učiniti;
Ja ću baba moga umoliti,
A tebe ću znati do vijeka!"
U tom oni do Bojane dojšli. 90
U vodu ]e konja naćerao,
I lijepo vodu prebrodio,
Pa odjaha konja od mejdana,
Skide s konja lijepu djevojku,
Pa ga dade lijepoj djevojci: 95
„Dobro drži konja od mejdana,
Dok iscijedim vodu iz čizama,
Vodaj konja i tamo i amo!“
Pa on sjede u zelenu travu,
Pa izvadi drvenu čuturu, 100
Pa se napi žežene rakije,
Jer se bješe teško umorio.
Sjedi leži po zelenoj travi,
A djevojka konja zavodnla,
Suze roni, a Bogu se moli, 105
Ne bi l’ Ture sanak prevario.
Uzdanula, Boga spomenula,
Pa se ona manu na konjica;
Na Bojanu konja naćerala
Gotov’ cura vodu preplivati, 110
Al’ je vidi tursko momče mlado.
Skoči junak k’onda se pomami
Trkom trče, a iz grla viče:
„Bogom sestro, Skadarko djevojko,
Vrati meni konja od mejdana, 115
Ne sm’jem paši u ordiju doći!“
Odgovara Skadarka djevojka:
A ne luduj, tursko momče mlado,
I tebe sam ja prije bratila,
A ti ne znaš, što je pobratimstvo; 120
Ni ja ne znam, što je posestrimstvo!
Ne dam tebi konja od mejdana,
Vodiću ga Skadru kamenome,
Raniću ga u podrumu svome,
Dok mi Bog da dobroga junaka 125
Pa ću njemu konja pokloniti!"
A kad viđe tursko momče mlado,
Đe mu neće konja povratiti,
Zavi oči pa u vodu skoči.
A kad viđe Skadarka djevojka 130
Što učini tursko momče mlado,
Ona kupi svoje b’jelo platno,
Pa ga baci na konja dobroga;
Kupi svoje ogre od dukata,
Pa ih meće sebi oko vrata; 135
Opet gleda po zelenoj travi,
Opet nađe al-Fes kapu malu,
Pa je meće na lijepu glavu;
Pa otiđe Skadru kamenome
I odvede konja od mejdana. 140

Pribilježio: J. D.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

  1. Crvene gaće od svile.
  2. Pobedrinica.
  3. Turski pozdrav.
  4. Ogrlica.
  5. Crven fes.

Izvor[uredi]

Bosanska vila, godina I, broj 11, Sarajevo, 1. juna 1886, str. 170-172.