Ne bi sunca tri bijela dana,
A mjeseca za godinu dana,
A danice za tri godinice,
Tad potamnje crnoj zemlji lice.
Boga moli sirota djevojka 5
Da joj dade sunca žaranoga,
I danice od tri godinice,
I mjeseca od godine dana,
Jer ne mogu sirote bez sunca,
Ni putnici bez sjajna mjeseca. 10
Što molila Boga domolila,
Bog joj dade sunca i mjeseca,
I danice od tri godinice.
Kad ujutro jutarce svanulo,
I žarano sunce ogranulo, 15
Preda nj ide sirota djevojka:
„Đe si bilo prežarano sunce,
Đe si bilo, đe li dangubilo”? -
„Đe sam bilo, njesam dangubilo,
Spavalo sam Bogu na kriocu, 20
Rano j’ mene Gospod probudio:
,Ustaj rano sunce prežarano,
Ustaj rano putovati pute‘!
Putovalo preko neba sjajna,
I kad bilo raju na ograju, 25
Tu se jesam čuda nagledalo,
Đe kod raja jedna ženska glava,
Zmija joj se oko srca vije,
A druga joj bjelo lice ije,
A treća joj crne oči pije. 30
Tu ja pita one ženske glave:
,A žalosna jedna ženska glavo,
Što si tako Bogu zgriješila,
Te te Gospod tako podario”?
Ali ženska glava odgovara: 35
„Ne pitaj me sunce prežarano,
Tri puta se jesam udavala,
A treći put kad sam se udala,
Našla jesam troje pastorčadi:
Jedno veli narani me majko; 40
Drugo veli napoj’ de me majko;
Treće veli opaši me majko.
Koje l’ veli naran’ de me majko,
Crnom sam ga zemljom naranila;
Koje l’ veli napoj’ de me majko, 45
Ijeda sam njega napojila;
Koje l’ veli opaš’ de me majko,
Ja sam njega zmijom opasala”.
Koje ona zemlje naranila,
Ono njojzi bjelo lice ije; 50
A koje je jeda napojila,
Ono njojzi crne oči pije;
Koje li je zmijom opasala,
Ono joj se oko srca vije.
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 72-73.
