Sinoć paše u Mostar padoše,
pašalije okolo Mostara.
Svaki jaran u svoga jarana,
Pejik Jovo nema ni jarana,
i on pade u zelenu travu. 5
Tuda idu na vodu djevojke.
Naljegoše na vodu djevojke,
najprva je materina Mara.
Zasukala uz ruke rukave
pa uz noge bijele čiltijare, 10
otpučila jelek na prsima.
Progovara Pejiče Jovane:
— Bona bila, materina Maro,
što popušti niz ruke rukave
i niz noge bijele čiltijare, 15
a zapuči jelek na prsima?
Ispuca mi srce na četvero,
na četvero i na devetero.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 171.
