Sinoć paša na Grahovo pade,
kako pade, namah vatru dade!
Djevojka mu na divanu stade:
— Jadan pašo, jedan zulumćaru!
Ti uzapti svoje janičare, 5
sinoć su mi na dvor udarili,
moga babu prid dvor istjerali
moju majku čizmom prigazili,
meni mladoj silu učinili.
Nasmija se paša Ali-paša: 10
— O divojko sa Grahova ravna!
Kako imaš prebijelo lice
i ja bih se paša prevario,
a kamoli moji janičari.
Razljuti se lijepa divojka: 15
— Jadan pašo, jedan zulumćare,
ti uzapti svoje janičare,
ja sam sama sad prida te došla,
ja ću sama i prid cara doći.
Kod cara su tri dajidže moje, 20
jedan cara svlači i oblači,
a drugi mu rusu glavu briči,
a treći mu pašaluke daje!
I tebi je, zulumćare, dao,
a ko dao, more i uzeti. 25
Pripade se paša Ali-paša
pa govori lijepoj divojci:
— O divojko sa Grahova ravna,
ti poznaji moje janičare!
— Lako ću ih ja poznati, pašo! 30
Sinoć bješe u mrku beluku,
danas na njem crvena kadifa.
Sinoć bjehu čizme i kalčine,
evo danas kajzer jemenije.
U sebi je paša pomislio: 35
— Moj sestriću, godina ti crna,
kako će te dajo pogubiti?
Onda posla dva mrka dželata.
Dovedoše Muju haznadara,
skidaju mu crvenu kadifu. 40
Za to Mujo haje i ne haje,
na divojku okom namiguje.
Zatrka se mrka dželatina
đa on Muji osiječe glavu.
Kad to viđe lijepa divojka: 45
— Aman, pašo, pokloni mi Muju!
To je paša jedva dočekao,
pokloni joj Muju haznadara,
vjenča paša lijepu divojku.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 780-781.
