Sinoć ovoj dobo (14)

Izvor: Викизворник

* * *


[Sinoć ovoj dobo]

Sinoć ovoj dobo
vile proletoše,
Marka pronesoše,
Marka i Marinka.
Marko s mirom proće, 5
a Marinko ne ’tee,
tek budi devojče:
„Dizaj se, devojče,
da se nadžnjevamo.
Ako li me nadžnješ, 10
stado da mi uzneš,
ako li te nadžnjem,
lice da ti ljubim.”
Đavol bi devojče,
rukoveđe kralo, 15
pa ga je nadžnjelo,
stado mu uzelo,
al’ se pokajalo:
„Luda ja devojka,
šta će meni stado, 20
gde ću da ga pasem,
gde ću da ga pojim,
gde ću da plandujem?”
Momče ju tešilo:
„Moja rusa kosa 25
sitna detelina,
tuj će da ga paseš.
Moje crne oči
dva bistra kladanca,
tuj će da ga pojiš. 30
Moje gajtan veđe
dve vitoš planine,
tuj će da planduješ.”


Pevač, mesto zapisa i napomena

Pesme zabeležio Ljubiša Rajković prema kazivanju Nikole Pavlovića iz sela Mužinca opština Sokobanja 1975. godine.

Žetelačka. Jedna od lepših varijanti Vukove pesme „Ovčar i devojka“ (br. 252, knj. I, str. 180).

Reference

Izvor

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 271.
  • Zdravac mirišljavac - narodne pesme i bajalice iz Timočke krajine, sakupio Ljubiša Rajković Koželjac, "Zaječar", Zaječar, 1978., str. 71.
  • Narodne pesme iz sokobanjskog kraja, Pesme zabeležio Ljubiša Rajković. 15/1975, br. 4-5, str. 89.