Sinoć majka oženila Jovu.
Kad u jutru bijel danak svanu,
Posla mladu na vodicu ladnu;
Niti mlade, ni vodice ladne.
Ode Jovo potražiti mladu, 5
Al se mlada s drugim razgovara.
Poljub’ mene Jovanova mlado!
„Ja ne smijem od moga Jovana.
Kad moj Jovo trone okom na me,
Sve ja mislim, što on tako trenu, 10
A on uze za bijelu ruku,
Pa on vodi pred svoje starije:“
„Eto vam je roditelji moji,
Pa vi rad’te što vi od nje znate."
Svekar veli: „Da ju prošibamo.“ 15
A svekrva: „Da ju prokaramo.“
Djever sjedi, pa se moli za nju:
„Nemojte je, roditelji moji.“
