Sinoć dođe knjiga šarovita,
a na ruke begu Ljuboviću.
Knjigu uči, a suze prolijeva.
Pita ljuba bega Ljubovića:
— Oklen knjiga, ognjem izgorjela? 5
I druge su knjige dolazile,
ali nisu žalostive bile!
Odgovara beže Ljuboviću:
— Ovo mi je turajli fermane
od našega cara čestitoga, 10
da ja idem na carevu vojsku,
da ja vodim sve devet sinova
i dva brata, dva Nemilovića,
i četiri šure Atlagića.
Pa otalen beg na vojsku pođe. 15
Kad je bio kroza Sarajevo,
izlazile Sarajke djevojke:
— Mili bože, na svemu ti hvala,
ja lijepe kite Ljubovića,
a najljepše dijete Alija. 20
Da ga hoće otac ostaviti,
ostaviti nama Sarajkama!
Al’ govori beže Ljuboviću:
— Lude li ste, Sarajke djevojke!
Ja sam moga oženio Ala 25
Mostarkinjom lijepom djevojkom,
Mostarkinjom, ljepšom od Sarajke.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 217.
