Sinoć beže iz planine dođe,
nit’ dovede kionja ni hrtova,
nit’ donese sablje o bedrici,
nit’ mavena ćurka na ramenu,
ranjen dođe do bijela dvora. 5
Kako dođe, leže bolovati,
a majka mu rane zavijala,
dovodila od mora hećime,
na hiljade cijene godila.
Al’ zaludu, fajde ne bijaše. 10
Govorila lijepa djevojka:
— O, gospojo, beg Avdina majko,
bi li meni svoga sina dala,
kad bih njemu rane izvidala?
— Bih ga dala i šćerkom te zvala 15
i u zlato tebe zavijala.
Djevojka je bega liječila,
sretna bila, bega izvidala.
Beg je uze sebi za ljubovcu!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 106.
