[Sinoć Jovo sa grada strijeljao]
Sinoć Jovo sa grada strijeljao,
Da ustrijeli gorskoga ljeljana;
Ne ustrijeli gorskoga ljeljana,
Već ustrijeli careva vezira.
Daje caru mita plemeiita; 5
Neće care mita plemenita,
Već on oće glavu baš za glavu.
Nunan Jovo po bajeru šeće -
Nitko njega iišta nepitao,
Već njegova sestrica Jelica: 10
„Ne pitaj me, sestrice Jelice!
Sinoć sam ja sa grada strijeljao,
Da ustrijelim gorskoga ljeljana,
Ne ustrijeli gorskoga ljeljana,
Već ustrijeli careva vezira. 15
Dajem caru mita plemenita,
Neće care mita plemenita,
Već on išće glavu baš za glavu!”
„Boraj tebi, brate moj jedini,
U mene su tri sina jednaka, 20
Jednoga ću pregorjeti za te!”
Dva su čula, a treći je spavo.
Ona ide sinu Milovanu:
„Ustan gore, sine Milovane!
Tebe ujo u svatove zove; 25
Lijepo će te ujna darivati,
Tebe košom, a mene maramom.”
Ne mogu ti, moja mila majko,
Ljuto mene glava zaboljela,
Da ja junak preboljeti neću!” 30
Ona ide sinu Radovanu:
„Ustan gore, sine Radovane,
Tebe ujo u svatove zove;
Lijepo će te ujna darivati,
Lijepog će ti konja osedlati!” 35
Ne mogu ti, moja mila majko,
Ljuto mene zubak zabolio,
Da ga junak preboljeti neću!”
Ona ide sinu Simeunu:
„Ustaj gore, sine Simeune! 40
Tebe ujo u svatove zove;
Lijepo će te ujo darivati,
Daće tebi konja i sokola!”
Skoči Simo na noge lagane,
Pa on ide uji u svatove. 45
I on ide preko polja ravna,
Kao zvijezda preko neba sjajna.
Kad je došo na sred polja ravna,
Al na polju tri Turčina mlada;
Jedai veli: „Da, čudna junaka!” 50
Drugi veli: „Žalosna mu majka!”
Treći šuti i odsječe glavu!
Mrtva glava, sama progovara:
„Bog ubio svakoga junaka,
Koji sluša svoju milu majku! 55
Bog ubio svaku milu majku,
Koja voli bracu, neg srdašcu!”
To izusti, pa dušicu pusti!
