Sin
Tri labuda klikću glasovito,
Poklikuju od boja junake:
„Osedlajte dobre konje vaše,
Iskup’te se pa da pohitamo!”
Što valjade iz sela iziđe, 5
Iz svakoga dvora bijeloga,
Sin mezimac na vojsku se spremi.
Majka sinu vako govoraše:
„Mili sine, žao mi te teško!
Jer si, sine, jedinac u majke! 10
Ja ću tebe na vojsku spremiti:
Ljuba će ti mača pripasati,
Seja će ti izvoditi vranca,
Stara majka otvoriti vrata.
Kad ćeš majci sa bojišta doći?” 15
„Majko moja, kad se oslobodi,
Oslobodi i zemlja i voda.
I sam vazduh moje domovine
Onda ću ti sa bojišta doći.”
Oslobodi s’ i zemlja i voda, 20
Pa i sami vazduh domovine:
Sve slobodno - njega jošte nema.
Majka, seja i vijerna ljuba,
Potekoše njemu u sretanje;
Popeše se vrh golema brega, 25
Željno glede sve tri niz ravnine:
Ne igra li kogoć na vrančiću.
Danak prođe, i dva protekoše,
Nigdje vrana ne vidješe konja.
Dok se pramen magle zapodjede, 30
Od kopita pretiloga vranca;
Vranac hiti, ne nosi junaka.
Brzo ga je ugledala majka:
„Jer ne nosiš svoga gospodara?
Jer si njega već iznevjerio? 35
Jer dojezdi samac sa bojišta?
Gdje l’ ostade mio sinak majci?”
„Gospodar je meni poginuo,
Poginuo na polju bojnome;
Na razboju njega zakopaše, 40
Zakopaše u zsmljicu crnu.
A mene su amo opremili
Te pohitah da donessm glase,
Tužne glass dvoru gospodara.”
Tri labuda visoko lećahu, 45
Lete, pište i groba mu traže;
Nađoše ga i na njega paše.
Kad kod groba ostarjela majka,
Stara majka, ljuba i sestrica.
Tuži majka ozgo povrh groba, 50
Više glave tuži mu sestrica,
Pored nogu vjerenica ljuba...
I tužiše od jutra do mraka:
„Teško nama trima sirotama!
Ko li će nas požaliti tužne?” 55
Sunce jarko njima progovara:
„Evo sunce ozgo se sažali,
A na suze triju sirotica!
Od tuge ću s’ u crno zaviti;
Neću granut’ za petnajest dana.” 60
Žali ljuba mila vojna svoga,
Žali ljuba za tri nedjeljice;
Seja suze tri godine lije;
Majka tada zaboravi tugu,
Kad i nju u raku spustiše. 65
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
