Silno Ture
| Silno Ture Pisac: Jovan Ilić |
Silno Ture
Silno Ture konja jaše,
Zlatna mu se čalma vije
Mora da je sinak paše,
Jali kakva serhatlije;
O bedri mu sablja zveči,
A od rahta gora ječi!
Na njemu se toke sjaju,
I oružje sv'jetlo blista,
A oči mu strijeljaju
Ka gromovna munja ista:
Hamajlija sja o vratu,
A dolama sva u zlatu!
Jaše Ture, ne zna kuda?
Jaše sjetno neveselo,
Pogleduje mrko svuda,
Kano da je put pomelo;
B'jesno konjic pjenu baca,
A u šumu dublje gaca.
Škripi Ture od bjesnila!
Al' u šumi iznenada,
Namera ga namjerila
Na čobana na Nenada:
Nenad b'jelo stado pase,
Svome jadu ne sjeća se.
Viknu Ture ka pomaman:
» Ej ti, more, kaurine!
Da li ne znaš što je aman,
Krmski jedan dinsuzine?
Brže amo, kazuj puta,
Da t' ne peči guja ljuta.«
Jadan Nenad prepade se,
Pa bijelo stado manu,
Još jedared obazre se,
Iz oči mu suza kanu:
Žao mu je stada svoga,
Kano brata rođenoga!
Al' Turetu nije žao,
Već nagoni b'jesna hata :
»Krstu jedan, što si stao«?
Pa džilitom iza vrata
Pade Nenad i ne mače,
Preko njega Ture skače.
Opet Ture zaokoli,
Da Nenadu žao vrati,
L'jepo mu se Nenad moli:
»Nemoj aga, amana ti«
Ali šejtan, šejtan osta:
Ne zna Ture što je dosta.
Preskoči ga dva tri puta,
Pa pod noge konju vrže,
Pa se maša ispod skuta,
Te kandžiju ljutu trže;
Ja kako ga b'jesno bije,
Iz Nenada krvca lije.
Grohotom se smije Muja,
Još ga jednom šinut htjede —
Pisnu Nenad kano guja,
Ka zv'jer ljuta iz zasjede :
»Oj, tako mi višnjeg Boga
Nećeš više ni jednoga!«
Pa na stranu nogom lakom
Ka jelenče mlado skoči,
Udari ga čvornovakom
Međ' junačke obje oči:
Nosom Ture zemlju ljubi,
A Nenad mu glavu rubi!
A kada mu glavu smače
I oružje sv'jetlo primi,
Na b'jesnoga hata skače,
Gorskog vuka on bratimi:
»Oj, tako ti vjere tvoje,
Ne goni mi stado moje.«
Pa se lomne gore maša.
Ne bi kraja ni godini,
Mladi Nenad harambaša
Oglasi se na krajini:
Gdje god koje Ture ščepa,
Taj ne diže više repa.
Napomene
[uredi]- Ova pesma izdata u: Pjesme 1854 ; I i II rukopps ; S. K. Zadruga knj. 17.
�
Izvori
[uredi]- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 86-89 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.
|