Sibinjanin Janko

Izvor: Викизворник


Sibinjanin Janko

Cvili, pišti u Kačar planinu.
Da l’ je vila ili ljuta zmija?
Nit' je vila, niti ljuta zmija
već je stari Sibinjanin Janko.
Uhvati ga care Sulejmane, 5
pa ga muči kao ljutu guju,
i pita ga redom za junake:
„Kaži, more, prvoga junaka,
što jašaše konja dorastoga?
dobar junak Bog da ga ubije, 10
on dohodi do moje odaje..."
„Kad me pitaš pravo ću ti kažem.
To je junak Musa Kesedžija.
On dohodi do tvoji dvorovi,
on što misli, Bog mu nije dao: 15
on mislio tebe da uhvati;
ili tebe, ili tvoje čedo..."
„Kaži, Janko, drugoga junaka
što jašaše konja krilatoga?
On preleti triput moju vojsku". 20
„Kad me pitaš, pravo ću ti kažem:
To je junak Relja Krilatica.
Što mislio, Bog mu iije dao:
on mislio tebe da uhvati;
ili tebe, ili tvoje čedo". 25
„Kaži, Janko, trećega junaka,
što jašašs jelu bijelu?
On dohodi do moji dvorovi".
„Je l’ me pitaš, pravo ću ti kažem,
to je junak Sibinjanin Janko, 30
što mislio i Bog mu je dao:
on mislio tebe da uhvati,
al’ uhvati tvoje muško čedo,
iznese ga u Kačar planinu,
iseče ga sve parče po parče; 35
najveliko je parče kao vrapče".
Ciknu care kao ljuta guja:
„Kaži sada šta ću da ti radim,
da li oćeš vodom da te parim,
ili da te na ražanj pečem?" 40
„Čuješ mene, care Sulejmane:
kurva nisam vodom da me pariš,
hajduk nisam na ražanj da me pečeš,
no sam junak, junački ću ginem.
Saveži mi ruke naopako, 45
i nađi mi konja zatrloga,
i nađi mi sablju zarđalu,
pa me pusti u široko polje,
i isprati tri hiljade Turke,
ti se kačm u visoke kule, 50
pa da gledaš Janku počudišta,
kako ću ga Turci raznositi...”
Kad otide Janko u široko polje,
pomoli se bogu jedinome:
„Pomoz' Bože i oče Nikolo, 55
Sveta Petko naoštri mi sablju,
a ti Trojo odreši mi ruke,
srećo moja, pomami mi konja..."
Kad je Janku Gospod pomogao,
i pomogo svetitelj Nikola, 60
Petka mu je sablju naoštrila,
Troja mu je ruke odvrzala,
sreća mu je konja pomamila.
Kad dođoše tri hiljade Turci,
hiljadu je Janko isekao, 65
hiljadu je konjem pogazio,
hiljadu se od strah popucali.
Pa se vraću caru u dvorove:
„Kam’ si care, selski govedare,
što se kriješ po selske košare, 70
hajd' izađi Janku na megdana!”
Progovara care Sulejmane:
„Man' se, Janko, ako Boga znadeš,
daću t' blago kolko tebi drago,
daću t’ bulu bolju i od moju!” 75
Odgovara Sibinjanin Janko:
„Imam blago koliko mi drago,
imam bulu i bolju od tvoju,
no izađi Janku na megdana...”



Pevač i mesto zapisa[uredi]

Starinska pesma iz Vlasotinca. Vlasotince, čuo i pribeležio, Voj.[islav] S. Popović.

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 143-144.
  • Kića br. 47, 19. novembra, 1922. str. 3.