Sibile

Izvor: Викизворник
Sibile
Pisac: Andrija Čubranović




Sibile

1

Jur od vika goru što je
   Određeno da ima biti,
   Među umrlim, sve to riti
   Vam umiemo mi, gospoje.

Tim ako nam bit hoćete 5
   Harne, kako razlog pita,
   Zla i dobra sva od svita
   Po nas ovde znat moć ćete.

Navlaš stvari, ké se prose
   Vašoj rajskoj toj liposti, 10
   Kom ljuvene sve kriposti
   Uzdrže se i ponose.

I ufajuć tuj imati
   Har, ku poveć srce naše
   Žudi, nego oči vaše, 15
   Draga u krilu uživati.

Rit vam ćemo, er jedino
   Svi najlipši mladci od grada
   Vas imaju ljubit sada
   Pravo srcem i istino. 20

I za vašu milos steći
   Iz dalecih stranah doć će,
   Ter na polju prid svih hoće
   Kopja lomit, konje teći.

I pripievat vaše hvale 25
   U piesance njih razlike,
   U kih ćete po sve vike
   Živit među sve ostale.

Koju ljubav, har i službu
   Ako primit milo i blago 30
   Vi budete, i njih drago
   Prigrlite k vam u družbu.

Sve dni će te vašu mlados
   Uzdržati, i pod nebi
   Znat nećete vik u sebi, 35
   Što od svita težka staros.

A mi harne za toj vami
   Podat ćemo moći take,
   Da otajne stvari svake
   Znat budete pored s nami. 40

2


Razuma visoka mi jesmo Sibile,
   Cić vridna uzroka sve smo se skupile
Pod posluh moguća Boga od ljubavi,
   Kojega goruća stril jednu zled stavi,
Iz naših poslane mi jesmo država, 45
   U vaše sej strane, kieh je svud slava.
A navlaš k ovima gospođam izbranim,
   Svim srce očima ké rane sunčanim.
Njim da se objavi oštra rič svoja,
   Bez drage ljubavi ako je gdikoja 50
Ká svoje mladosti, na svitu čim zene,
   Nećuti radosti sve na svit ljuvene.
Protivne ké budu silom nje uliesti
   Riet ćemo osudu, u ku će upasti.
Riet ćemo kako one, otajna ké znamo, 55
   I sgode usione, ké će doć njoj samo,
Uživat kágodi neuzhtie prolitje,
   Dočim se nahodi gizdavo svud cvitje,
Da ljubav osveti svoju čás izbranu,
   Luk će svoj napeti i siedoj dat ranu. 60
Da se toj užeže tad oganj u prsi,
   Staros je čim steže, na koju svak mrzi.
Tad će se kajati i svoju čes kleti,
   Nu se nepovrati dan, koji proleti.
Tim svaka odluči ljubav sad da slidi, 65
   Da se pak nemuči, kada staros vidi,
Er nije tač trudan pakleni plam gusti,
   Jak smišljati, znam tko mlados izpuni.



Izvor[uredi]

  • Ivan Kukuljević Sakcinski: Stari pjesnici hrvatski, Pjesnici hrvatski XVI vieka, Svezak II, Razdjel prvi, U Zagrebu, Tiskom nar. tiskare dra. Ljudevita Gaja, 1858. str. 11-12.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Andrija Čubranović, umro 1480, pre 544 godine.