Sestra sestru na večeru zvala;
Govorila Halilbegovica:
„Sestro moja i mila i draga!
„Ja sam sinoć lijep san usnila,
„Gdje je moja čoha izgorjela, 5
„I čahtija sa četiri kraja.“
„Seetro moja i mila i draga!
„Što je tvoja čoha izgorjela,
„To ćeš, sestro, ti mi umrijeti;
„Što čahtija sa četiri kraja, 10
„To će ti se oženiti dragi,
„Sirotinju tvoju poturkati!“
— „Seetro moja i mila i draga!
„Daj ti meni vedra ogledala,
„Da ja vidim — je li čehra moja, 15
„Je li čehra onoga svijeta.“
Dehiti joj vedro ogledalo;
Dok u njemu opazila lisce,
Pa je mlada sestri govorila:
„Blago meni od sad do vijeka, 20
„Moja čehra onog je svijeta!“
„Jalah!“ rekla, teslim učinila.
Halil-aga j’ ljepo ukopao,
Ljepo joj se s’ mezara vrnuo.
Prolazio tijesnim sokakom, 25
Ispred dvora Haean-aginice.
Gledala ga Hasan-aginica
Sa pendžera, sa bijele kule.
„Da t’je zdravo glava, Hasan aga,
„Umrije ti Haska kada mlada!“ 30
Progovara aga Halil-aga:
„Daj mi ruku, da idemo dvoru!“
Ište jednu, a obje mu pruža;
Odvede je svom bijelu dvoru. —
