Sestra Filipa Madžarina i Dauz kapidžija

Izvor: Викизворник

0001 Kulu gradi Filip Madžarine
0002 U Budimu gradu bijelome,
0003 Na brijegu spram vode Dunava.
0004 Čudnu kulu Filip ogradio
0005 Da je take ni u cara nema,
0006 Oko kule silno troši blago –
0007 Ne gradi je čime se kule grade,
0008 No udara čudo i znamenje
0009 Od kostiju konjski i junački,
0010 A temelj joj od teška olova,
0011 Pokriva je srebrom bijelijem,
0012 A pendžere od suvoga zlata,
0013 U visinu od sedam tavana,
0014 U dužinu stotinu arišina,
0015 U širinu tridest i četiri,
0016 Prostro je svilom i kadivom;
0017 Oko kule mermerli avliju,
0018 Na avliji gvozdenu kapiju,
0019 Na kapiju alku od sto oka
0020 Popunjenu srmom i biserom,
0021 Kad se alkom u kapiju lupa,
0022 Sva se kula iz temelja ljulja;
0023 U avliju sofe načinio,
0024 Prostro ih svileni ćilim’ma,
0025 Posadio loze i cvijeće
0026 Da u ladu šjedi i seiri,
0027 A da ružu bere i miriše.
0028 A kakva je vrh Budima kula –
0029 Kad ogrije na istoku sunce
0030 I zasjaju cakla i pokrivo,
0031 Rekao bi i zakleo bi se
0032 Da se rađa sunce iz Budima,
0033 Da se Dunav zubljom pretvorio,
0034 Obasjala butum Madžarija
0035 Od Dunava do mora sinjega!
0036 To se čudo po svijetu čulo,
0037 To začuo sultan u Stambolu,
0038 Pa Filipu knjigu opravio:
0039 ”O, Filipe, zenđil Madžarine,
0040 Ko je tebe izum dopuštio
0041 Da ti gradiš preko čuda kule
0042 Na granici turskoj i kaurskoj,
0043 Što je take ni u mene nema?
0044 Da nijesi junak na Krajinu,
0045 Dvore bih ti ognjem sapalio,
0046 O kuli te živa objesio!
0047 No tek primiš moje buruntije,
0048 Da si brže mene u Stambolu,
0049 Da mi budeš vojsci đenerale,
0050 Poslušaj me, ne pogini ludo!”
0051 Kada Filip knjigu proučio,
0052 Knjigu uči, a na nju se smije,
0053 No je knjigom o tle udario,
0054 Te je gazi čizmom i mamuzom.
0055 Malo bilo, dugo ne trajalo,
0056 Evo sultan drugu isto piše:
0057 ”O, Filipe, bijesni junače,
0058 Da si brže mene u Stambolu,
0059 Poslušaj me, ne pogini ludo!”
0060 Knjigu uči Filip Madžarine,
0061 Uz knjigu se grotom posm’jeiva,
0062 Pa je baci te je čizmom čepje.
0063 To potraja nekoliko dana,
0064 Evo care treću knjigu piše:
0065 ”O, Filipe, lude li si glave!
0066 Ako mene u Stambol ne dođeš,
0067 Kunem ti se suncem i mjesecem,
0068 Pokupiću silnovitu vojsku,
0069 Te ću tvoje dvore poarati
0070 I živijem ognjem izgorjeti,
0071 A tebe ću živa uvatiti,
0072 Živa ću te na kolac nabiti,
0073 Poslušaj me, ne pogini ludo!”
0074 Kad Filipu taka knjiga dođe,
0075 Knjigu uči, suze prolijeva.
0076 Gledala ga sestra Anđelija,
0077 Pa je svome bratu govorila:
0078 ”O, moj brate, Filip Madžarine,
0079 Otklen te je knjiga dopanula,
0080 Te je tako pusta žalostiva?
0081 Bog g’ ubio ko je nakitio,
0082 A junaka koji je donio.
0083 A krajinu oklen dolazila –
0084 Prije su ti knjige dolazile,
0085 Ali tako n’jesu žalostive!
0086 Ako te je mlada ostavila,
0087 Boljom ćemo tebe oženiti,
0088 Boljom curom od soja boljega;
0089 Ako ti je knjiga od megdana,
0090 Te je tebe žao poginuti,
0091 Ja ću za te na megdan izići!”
0092 A Filip mi seji progovara:
0093 ”Nije mene cura ostavila,
0094 Niti mi je knjiga od megdana,
0095 Nego me je knjiga dopanula
0096 Da ja idem na carevu vojsku
0097 Bez promjene za devet godina;
0098 Pa bih i to lako pregorio,
0099 Al’ ne mogu moje b’jele kule,
0100 Ni toliko cura čekat’ neće,
0101 Niti tebe, moje mile seje –
0102 Ostaće mi moji dvori pusti,
0103 Pa će mi ih kogođ porobiti,
0104 Tebe, moju seju, zarobiti,
0105 Sam sam, sejo, od muškije glave!”
0106 Anđelija bratu progovara:
0107 ”Ti ne žali mene, tvoje seke,
0108 Nego dvore, pa i tvoju glavu –
0109 Ja ću za te na carevu vojsku!
0110 Daj ti meni odijelo tvoje,
0111 Pa oružje i konja zelenka
0112 I o pasu sablju madžarkinju,
0113 Na kojoj se tvoje ime piše
0114 U krvava slova i namjenu,
0115 Zlatan prsten sa ruke desnice
0116 U komu je ime baba moga,
0117 A na glavu krilo i čelenku!”
0118 Kad je Filip seju saslušao,
0119 Dade sestri sve što je iskala,
0120 A đevojka srca junačkoga
0121 Pođe plesti kosu na delinsku,
0122 A podbrija kao čelebinsku,
0123 Obuče se i opusati se,
0124 Pa otide u šikli odaju,
0125 Stade Anđa sprama ogledala,
0126 Te je sama sobom govorila:
0127 ”Bože mili, ko bi pomislio
0128 Da sam mlada Anđa Madžarkinja!”
0129 Pa pojaha svog konja zelenka,
0130 Pa Filipu s konja govorila:
0131 ”Zbogom, brate od oca i majke,
0132 Nemoj mi se bojat’ al’ strašiti,
0133 Bog će meni biti na pomoći!”
0134 Jošt Anđuša bratu govoraše:
0135 ”Nemoj mi se, brate oženiti
0136 Pređe neg’ se, ako Boga da, vratim!”
0137 To izreče, konja ošinula,
0138 Pa poleće poljem zelenijem,
0139 Fatila se gora i planina,
0140 Kud gođ išla, u Stambol je sišla,
0141 Pravo ide carevoj kapiji,
0142 Bez izuma u dvor ulazila,
0143 Pa otide caru uodaju,
0144 Kapu skida, do zemlje se svija,
0145 Dvanaest se puta preklonila
0146 Dok carevoj pristupila ruci,
0147 Celiva mu ruku i koljeno
0148 I sadžadu caru pod čizmama.
0149 Kad je viđe care gospodare:
0150 ”Dobro doš’o, Filip Madžarine,
0151 Što te pitam da mi pravo kažeš –
0152 Što ne dođe na dva prva pisma?”
0153 Anđa mudra, rodila je majka,
0154 Pa ovako cru progovara:
0155 ”Sultan-care, ogrijano sunce,
0156 Nijesam ti mog’o prije doći,
0157 E sam sebe junak oženio,
0158 A udao sestru Anželiju!” –
0159 ”Be, aferim, Filip Madžarine,
0160 Be, aferim i ko te rodio!”
0161 Pa je care na vojsku oprema,
0162 Učini je pred vojskom bimbašom.
0163 Ide Anđa na carevu vojsku,
0164 Vojevala kako muška glava:
0165 Đe gođ cura s vojskom udarala,
0166 Bi nje megdan i njeno junaštvo,
0167 Mnoge caru odnosila glave,
0168 Silno roblje i tanke robinje;
0169 Car đevojci izobilne dare,
0170 Perjanice, sablje i nišane.
0171 Tako bilo za devet godina,
0172 A deveta kad se napunila,
0173 Pošetala caru u odaju
0174 Da joj dade izum sa alalom –
0175 Otpusti je care gospodare.
0176 Šeta Anđa po Stambolu gradu,
0177 Te seiri stojna Carigrada.
0178 Loša sreća nanijela Anđu
0179 Na nekakvu vodu u Stambolu,
0180 Te s’ umila i vode napila,
0181 Nad vodom se Anđa ogledala
0182 I sama je sobom govorila:
0183 ”Lišce moje, lijepo li si mi,
0184 Blago majci koja te rodila,
0185 A junaku koji te izljubi –
0186 Divna l’ će se naljubiti lišca!”
0187 Pa izvadi obje svoje dojke
0188 I dojkama bila govorila:
0189 ”Dojke moje, bijele li ste mi,
0190 Blago onom suđenom junaku
0191 Koji će se s vama zabavljati!”
0192 Ona misli niko je ne čuje,
0193 Al’ je čuo carev kapidžija,
0194 Pa poteče caru na divanu:
0195 ”Aman, care, zemlje gospodare,
0196 Nije ono Filip Madžarine,
0197 No je ono sestra Filipova –
0198 Jutroske je na vodici bila,
0199 Sama sobom mlada govorila:
0200 ,Lišce moje, lijepo li si mi,
0201 Blago onom koj’ će te ljubiti!’
0202 Pa izvadi obje svoje dojke,
0203 Te dojkama cura govorila:
0204 ,Dojke moje, bijele li ste mi,
0205 Blago onom suđenom junaku
0206 Koji će se s vama zabavljati!’ ”
0207 Kada care začu lakrdiju,
0208 On govori Dauz-kapidžiji:
0209 ”Kakva sestra, lude li si glave,
0210 Kad je mene s vojskom vojevala,
0211 Donosila glave i robinje?
0212 Ono ti je glavom Madžarine,
0213 Te vojuje ev’devet godina,
0214 Ja ga znadem ako ti ne znadeš!”
0215 Veli caru Dauz kapidžija:
0216 ”Ako ono ne bude đevojka,
0217 Tvoja sablja, evo moje glave!”
0218 Šćaše care da Dauz’ pogubi,
0219 Al’ mu reče Dauz kapidžija:
0220 ”Aman, care, zemlje gospodare,
0221 Nemoj mene sada pogubiti,
0222 Biće vakta i biće zemana,
0223 No mi podaj dvanaest momaka
0224 I podaj mi do dvanaest konja,
0225 Sve birane bolji od boljega,
0226 Da preskaču dvanaest konjica –
0227 Ako bude Filip Madžarine,
0228 Preskočiće ka’ ostali momci;
0229 Ako bude sestra Filipova,
0230 Neće cura ni dva preskočiti!”
0231 Car mu dade dvanaest momaka
0232 I dvanaest konja sedlanika,
0233 Pa odoše u polje zeleno,
0234 Šnjima zovu curu plemenitu.
0235 Sporedaše sve dvanaest konja,
0236 Skaču momci, preskočit’ ne mogu,
0237 Neko pro dva, neko pro četiri,
0238 A petoga niko ne doskače.
0239 Skoči Anđa trkom junačkijem,
0240 Te preskoči jedanaest konja,
0241 A u sedlu sjede dvana’stemu.
0242 To gledao care od Stambola,
0243 Šćaše čisto pogubit’ Dauza.
0244 Moli mu se Dauz kapidžija:
0245 ”Nemoj, care, zemlje gospodare,
0246 No mi podaj dvanaest momaka,
0247 Po izboru đe je koji bolji,
0248 Da skakaju skoka junačkoga,
0249 Da bacaju kamena s ramena,
0250 Da streljaju na gradu jabuku –
0251 Ako bude Filim Madžarine,
0252 Svije će ih skokom preskočiti,
0253 S svijema kamen odmetnuti
0254 I ustr’jelit’ na gradu jabuku;
0255 Ako l’bude sestra Filipova,
0256 Izdaće je snaga i mišica!”
0257 Car mu dava štop je zaiskao.
0258 Izbra Dauz dvanaest momaka
0259 I povede Anđušu đevojku,
0260 Otidoše polju i livadi,
0261 Bacaju se kamena s ramena.
0262 Anđa ih je svijeh preturila
0263 Dva aršina i tri muške pedi,
0264 A preskoči skokom junačkijem,
0265 Ukop’o bi Muja i Aliju,
0266 A pogodi na gradu jabuku,
0267 Ne junaštvom no srećom od Boga,
0268 Jer đevojka nevješta gađanju,
0269 Pa omjeri u strah dževerdarom,
0270 Kad omače, očima zažmuri,
0271 Ali Anđi Bog i sreća dala,
0272 Te pogodi po sredi jabuku.
0273 To gledao car Otmanoviću,
0274 Šćaše čisto zgubiti Dauza,
0275 Al’ se Dauz moli i preklanja:
0276 ”Aman, care, ogrijano sunce,
0277 Nemoj moju odasjeći glavu,
0278 Biće vakta i biće zemana –
0279 Ono nije Filip Madžarine,
0280 Nego ono sestra Filipova,
0281 Ak’ ne bude, evo moje glave!
0282 No te molim, moj čestiti care,
0283 Podaj mene deset ćesa blaga
0284 Da povedem sestru Filipovu
0285 U čaršiju, u nove dućane –
0286 Kad ugleda dibu i kadifu,
0287 Cura će se mlada slakomiti,
0288 Kupovaće sebi za darove!”
0289 I na to je care kail bio,
0290 Dade njemu deset ćesa blaga.
0291 Oda Dauz s curom u čaršiju
0292 Od dućana jednog do drugoga.
0293 Misli Dauz da je luda Anđa,
0294 Al’je Anđa mudra i pametna,
0295 Svome se je poslu dosjetila,
0296 Pa govori carkom kapidžiji:
0297 ”O, đidijo, carska kapidžijo,
0298 Kud me vodaš, mrtva poturico,
0299 Kroz dućane da kupujem svilu,
0300 Ka da sam vjerena đevojka!
0301 Kunem ti se, pa ti vjeru davam,
0302 Ako mi se okaniti nećeš,
0303 Mojom sabljom ošjeću ti glavu!
0304 No me vodi u drugu čaršiju
0305 Đe s’ prodaju noži i andžari,
0306 Duge puške i od bedre đorde,
0307 Da se danas nabavim oružja,
0308 Pitaće me doma: Đe si bio
0309 I koga li toliko služio’
0310 Pa nek’ se zna – Stambol sam služio!”
0311 Prepade se Dauz kapidžija,
0312 Odvede je u donju čaršiju.
0313 Kada Anđa sagleda oružje,
0314 Probirala što joj bilo drago,
0315 Pa odoše caru na divanu.
0316 Kada viđe curu i Dauza
0317 I da viđe u cure oružje,
0318 Šćaše čisto pogubit’ Dauza.
0319 Moli mu se Dauz kapidžija:
0320 ”Aman, care, ogrijano sunce,
0321 Nemoj moju odasjeći glavu,
0322 Biće vakta i biće zemana –
0323 Ono nije Filip Madžarine,
0324 No je ono seja Filipova!
0325 NO me baci u mrklu tavnicu
0326 Znaćeš, care, vjeruj, đevojka je!”
0327 Baci Ture u mračnu tamnicu,
0328 A govori mladoj Anđeliji:
0329 ”Na, Filipe, na ti, Madžarine,
0330 Evo tebe devet tovara blaga,
0331 Ailuka za devet godina,
0332 Vjerno si me, sine, poslužio!
0333 Sad ti ajde tvome zavičaju
0334 Da se mlade naljubiš ljubovce,
0335 A nagledaš sestre jedinice,
0336 I evo ti devet pratidžija
0337 Da te prate do Budima tvoga!”
0338 Anđa se je caru poklonila,
0339 Ćiridžijam’ mlada progovara:
0340 ”Gon’te blago, mladi ćiridžije,
0341 Stignuću vas junak na zelenku!”
0342 Ćiridžije konje ošinuše,
0343 A Anđa se caru povratila,
0344 Pa bijele dojke izvadila
0345 I ovako caru govorila:
0346 ”Viđi, care njima ne vidio,
0347 Da ja n’jesam Filip Madžarine,
0348 Nego glavom sestra Filipova!”
0349 To mu reče, niz kulu uteče,
0350 Zelenku se baci na ramena,
0351 Pa poćera za ćiridžijama,
0352 Kako koga cura dostizaše,
0353 Sa sabljom mu glavu ods’jecaše,
0354 Pa kad je sve posjekla mlada,
0355 Ošinula konje pred sobome,
0356 Bježi mlada poljem i ćenarom.
0357 Tako išla, zadugo ne bilo,
0358 Pušti care Dauz-kapidžiju,
0359 Za njom se je Dauz naturio
0360 Na njegovoj brzoj bedeviji,
0361 Za njom trče, a iz grla viče:
0362 ”Stan’, đevojko, Filipova sejo,
0363 Da si mene lani pobjegnula,
0364 Danas bih te juank dostignuo!”
0365 Kad se Anđa na nevolji nađe,
0366 Ošinula devet seisana,
0367 A ustegnu svojega zelenka.
0368 Stade cura nasred druma puta,
0369 Te na koplju dočeka Turčina,
0370 Al’ se Ture junak dogodilo,
0371 Na Anđu je kopljem okrenuo.
0372 Polomiše koplja ubojita,
0373 Polomiše, u travu baciše,
0374 Za živo se gvožđe dovatiše,
0375 Jedan mava, drugi dočekuje,
0376 Jedno drugo ne mož’ da obrani.
0377 Polomiše sablje od pojasa,
0378 Polomiše,m u travi baciše,
0379 Za b’jele se prsi dovatiše,
0380 Te se nose pješe po poljani,
0381 Nosali se puno po sahata.
0382 Udario bijes na đavola –
0383 Ture ne da da ga svali Anđa,
0384 Anđa neće da pod Turom leže.
0385 Al’ se Anđa ljuto umorila,
0386 Pa kad viđe da je poginula,
0387 Zavikala u muci junačkoj:
0388 ”Đe si, vilo, moja posestrimo,
0389 Vazda si mi u pomoći bila,
0390 Danas si me pozaboravila –
0391 Pomoz’ sade ali ikadare!”
0392 Začu Anđu posestrima vila,
0393 Birdem čula, birdem je poznala,
0394 Pa Anđuši sleće do megdana,
0395 Od sablje je komad uzimala,
0396 Te Dauza po grlu udrila –
0397 Klonu Dauz, žalosna mu majka,
0398 Pod đevojkom mejsto vrh đevojke!
0399 Pa se s vilom u obraz poljubi,
0400 Izljubila, vilu darovala,
0401 Pa poćera devet konja blaga,
0402 Dođe zdravo u Budimu gradu.
0403 Susrete je Filip Madžarine,
0404 Te zavika iz grla bijela:
0405 ”Blago mene jutros i dovijek!”
0406 Al’ mu Anđa sa konja govori:
0407 ”O, Filipe, brate od matere,
0408 Care ti je poslao jabuku,
0409 Evo mi je konju u zobnicu!” –
0410 Metnu Filip ruku u zobnicu -
0411 Kad izvadi od Dauza glavu!
0412 Ljubi Anđu među oči crne,
0413 A i ja bih da sam tute bio
0414 Od milja je svu noć preljubio!