Oj ljevodo Deli Jovanova,
Ni košena nit' konj’ma pašena,
Već na sr’jedi malo prokošena!
Tude pade paša Arapine;
Zao adet[1] paša postavio 5
Na dan konja na noć po djevojku.
Sve je paša redom obljubio,
Dođe reda seke Jovanove.
Oblači se štogod ljepše može,
Pa uzima vedro ogledalo: 10
„Davor, davor, moje b’jelo lice,
Zašto sam te odgojila mlada?
Da te ljubi crni Arapine,
Vjera moja, obljubit’ te neće!“
Ona uze sablju okovanu, 15
Pa otiđe paši Arapinu.
Njojzi paša tijo besjedio:
„Prođi amo, lijepa djevojko!"
„Stani malo crni Araniie!"
Sabljom manu osječe mu glavu. 20
