Pofali se soko Omer aga:
„Obljubiću Đerđeleza seku,
„Da se ne bih ni nanio glave,
„Ni muškoga napasao pasa.“
To začule četiri nevjeste, 5
Među njima jedina zaova,
Nakniše joj[1] i noge i ruke,
Obukoše svoje odijelo,
Spremiše je za goru na vodu.
Kad na vodi soko Omer aga: 10
„O Bogu ti, skoro dovedena!
„Stojiš blizu Đerđelez Alije?
„Imade li u njega sestrica?“
Veli njemu skoro dovedena:
„Stojim blizu Đerđeleza dvora, 15
„I imade u njega sestrica.“
„Kome veli da će dati seku?“
„Za nekakva soko Omer agu.“
Kad to začu soko Omer aga,
Ladne njojzi vode zafatio, 20
I dade joj dvije pratidžije,
Da je prate dvoru bijelome,
Dopratiše do bijela dvora.
Tad' đevojka njima progovara:
„Hajte s Bogom, dvije pratidžije! 25
„Selamćete soko Omer agi:
„Ja nijesam skoro dovedena,
„Nego glavom Đerđeleza seka.“
↑Našaraše joj noge i ruke s onom crvenom bojom, kojom se bule mažu uoči dana, kad se misle udati, a djevojke to ne čine, no samo nokte od ruka bojadišu.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 149-150.
