Pofali se soko Omer aga:
„Obljubiću Đerđeleza seku,
„Da se ne bih ni nanio glave,
„Ni muškoga napasao pasa."
To začule četiri nevjeste, 5
Među njima jedina zaova,
Nakniše joj[1] i noge i ruke,
Obukoše svoje odijelo,
Spremiše je za goru na vodu.
Kad na vodi soko Omer aga: 10
„O Bogu ti, skoro dovedena!
„Stojiš blizu Đerđelez-Alije?
„Imade li u njega sestrica?"
Veli njemu skoro dovedena:
„Stojim blizu Đerđeleza dvora, 15
„I imade u njega sestrica." —
„Kome veli da će dati seku?" —
„3a nekakva soko-Omer-agu."
Kad to začu soko Omer aga,
Ladne njojzi vode zafatio, 20
I dade joj dvije pratidžije,
Da je prate dvoru bijelome.
Dopratiše do bijela dvora,
Tad đevojka njima progovara:
„Hajte s Bogom, dvije pratidžije: 25
„Selamćete soko Omer-agi:
„Ja nijesam skoro dovedena,
„Nego glavom Đerđeleza seka."
↑Našaraše joj noge i ruke s onom crvenom bojom, kojom se bule mažu uoči dana, kad se misle udati, a djevojke to ne čine, no samo nokte od ruka bojadišu.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 513-514.
