Serhatlije dobre konje hrane,
nadaju se ratu i serhatu.
Glad nastade, a ječma nestade,
serhatlije konje prodadoše,
ne prodaje dužan Mehin-aga, 5
već govori svojim dužnicima:
— Čekajte me još godinu dana,
dok ja skupim svoje dugovanje,
žao me je đogu prodavati.
Kad bih svoga đogu prodavao, 10
na čemu bih junak vojevao?
I on ode kupit’ dugovanje.
Malo vrijeme, dugo ne trajalo,
digoše mu đogu na telala.
Kupuje ga troje Latinčadi, 15
nadmeće se Dizdar serhatlija.
Poručuje draga Mehin-age:
— Ne kupujte, troje Latinčadi,
ne nameć’ se, Dizdar serhatlija!
Ja ću mlada ruho prodavati 20
i svom dragom đogu otkupiti.
Ona diže ruho na telala.
Jedni viču đoga Mehin-age,
drugi viču ruho djevojačko.
Prodade se ruho djevojačko 25
i otkupi draga Mehin-age,
i otkupi svome dragom đogu.
Koji danak đogu otkupila,
onu noćcu Mehin-aga dođe.
Pravo ide dragoj na pendžere. 30
Mehin-aga dragoj govorio:
— Je l' mi i sad đogo u životu,
Mehin-agi draga govorila:
— Danas ti se đogo prodavao,
a ja mlada prebijelo ruho, 35
prebijelo ruho prodavala
pa sam tvoga đogu kupovala,
eno đoge u aharu mome!
Još to oni u riječi bili,
a zavrišća đogo u aharu. 40
Kad oćuti dužan Mehin-aga,
kad odjeknu, tabak džama zveknu.
Onda veli dužan Mehin-aga:
— Hej, aferim, slatka dušo moja,
kad si moga đogu kupovala, 45
a bijelo ruho prodavala.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 732-733.
