Selo
U sjenkama vrba, kupine i grma,
Malena rijeka blista se kô srma.
Na obali čiča sa čibukom stoji
I dimove vuče i goveda poji;
Na domaku tamo, kuda staza ide,
Nekolike niske kolibe se vide;
Pred jednom, u hladu jabuka i dunja,
Jedna baba prede i pomalo kunja;
Nad njom se granje razraslo i splelo; -
Selo.
Popeo se petô na bunjišta mrka
Pa krilima bije, pjeva i čeprka;
U blizini hukti vodenica stara,
Pred njom sanjiv mlinar s nekim razgovara;
Dok u tihoj sjenci kupine i drače
Živo cvrčak cvrči sve jače i jače;
Na njegove tanke i srebrne glase,
Za visokim plotom, grokće jedno prase
I čeka da s grana pane voće zdrelo; -
Selo.
Na putanji, mokroj od skorašnje kiše,
Puna kola škripe sve više i više.
Usporedo starac tromo gazi putom
I volove, katkad, opomene prutom.
Prljavo dijete - unuče mu, ko li -
Viknu ga i strča sa brijega doli
I uza nj se privi veselo i žudno,
A starac se smije blago, dobroćudno;
Saže se i golju poljubi u čelo; -
Selo.
U prisoju žarkom, ispod brda gola,
Hrvu se i lome dva razrasla vola;
Skupili se momci, jaran do jarana,
Pa čekaju konac ljutoga mejdana.
Negdje ševa pjeva; poljem punim rose
Milo zvone zvuci naoštrene kose;
Dok brz konjic jedan u daljini rže
I u čopor grabi sve brže i brže.
Na istoku davno trepti jutro vrelo; -
Selo.