Sekul i Marin kapetane

Izvor: Викизворник

* * *


Sekul i Marin kapetane

Konja jaše Janković Stojane,
Konja jaše preko crne gore,
Ma i s njim je Sekul diete mlado,
Preko gore u Kosovo polje.
Kad su došli pokraj polja ravna, 5
Posred polja Sekul kolo gleda,
U kolu je do devet dievojak’,
Među njih je lijepa dievojka,
Liepa kćera Momerić Omera,
A dievojka Marin kapetana. 10
Kad to vidi Sekul diete mlado,
Tad govori ujcu svomu dragu:
„Ala ujče milo dobro moje,
„Podrži mi vrana konja moga
„Da ja idem kolu med dievojke, 15
„Da ja momče malo kolo igram.“
Al’ mu ujac liepo govoraše:
„Aj Sekule desno krilo moje,
„Ostavi se dievojačkog kola,
„Neznam, momče, čije su dievojke, 20
„Mlad si junak izgubil' ćeš glave.“
Al’ mu Sekul liepo govoraše:
„Ala ujče milo dobro moje,
„Ti si ujac ženska strašljivica.“
Kada vidi Sekul diete mlado 25
Da mu ujac neće držat’ konja,
On se lovi koplja svoga bojna,
Koplje svoje zemlju oborio
Pak za njega vrana veže konja,
Pak on grede kolu med dievojke, 30
Pak se hvata lijepe dievojke,
Liepe mlade Marin kapetana.
Mlado momče plaho kolo igra,
U kolu joj biele stiska ruke,
Ka rukah joj krši prstenove 35
I dere joj biečve s ostrugama.
Kad to vidi neboga dievojka,
Pak govori Sekulu junaku:
„Krotče igraj, delijo neznana,
„Nekrši mi moje prstenove, 40
„Ni mi deri biečve s ostrugama!
„Neznaš momče čija sam dievojka,
„Ja sam mlada Marin kapetana,
„Ti ćeš junak ludo zgubit’ glave.“
Kad to čuje Sekul diete mlado, 45
Tad govori lijepoj dievojki:
„Nežali se neboga dievojko,
„Ako kršim tvoje prstenove,
„Moji su ih skovali zlalari;
„Ako derem žute biečve tvoje, 50
„Moje su ih otkale tkalice.“
Još je mlada na toj rieči bila
Tot nad njimi Marin kapetane,
Pak govori Sekulu junaku:
,,Aj Sekule vrsnita delijo, 55
„Kad se vidiš takova delija
„Sad se drži koplja hojna svoga,
„Bo te junak ja udarit’ hoću.“
Al’ je Sekul vrstno momče bio,
U ruke je buzdohan shvatio, 60
Pa govori Marin kapetanu:
„Aj delijo Marin kapetane,
„Kad se ćuješ takova delija,
„Sad se drži koplja tvoga bojna,
„S njim te junak udariti hoću, 65
„Sad se uhvam u Boga mojega
„Da na megdan dobit’ ću dievojku.“
Čestito ga Sekul udario;
Kako ga je milno udario
Presiekal je konja i junaka, 70
Još je crnu zemlju oborio.
Kad to vidi neboga dievojka
Cvieli, plače kako zmija ljuta:
„Ajme meni! mila moja majko,
„Zašto si me bila porodila 75
„Ma i tvojim mliekom odojila?
„U ke ću ti strane udariti!“
Kad to čuje Sekul diete mlado.
Tad govori lijepoj dievojki:
„Nežali se lijepa dievojko, 80
„Dobil sam te Sekul na megdanu,
„Sad ćeš biti ljuba draga moja.“
Pak ju hvata za desnicu ruku
I meće ju s prieda se na konja,
Pak je vodi bielom dvoru svomu, 85
Dvoru svomu, staroj majki svojoj,
Pak govori dragoj svojoj majki:
„Aj starice mila mater moja,
„Ovo ti je ljuba draga moja
„Ku sam Sekul dobil na megdanu; 90
„Gledaj mi ju kako dušu moju,
„Bo grem iskat' ujca Janka moga,
„Bo je ostal u polju Kosovu,
„Ujca moga draga brata tvoga
„Da ga nebi razstanuli glavom.“ 95

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Vienac uzdarja narodnoga o Andiji Kačić-Miošiću na stolietni dan preminutja, 1861. u Zadru, str. 143-144.