Sedela moma kraj mora,
sedela pa je mislila:
hej, bože, mili gospode,
je l štogod šire od mora,
je l štogod hitre od konja, 5
je l štogod slađe od meda,
je l štogod lepše od mene?
Govori riba iz mora:
„Devojko, luda, budalo,
šire je nebo od mora, 10
hitre su oči od konja,
slađi je ljubav od meda,
lepše je momče od tebe".
Reference
Napomene o izmenama
Varijante
Var.: Milojević, I, 227; Mokranjac, 16, 17; Vuk, I, 285, 286, V, 379, 1r., 6, 143, 144.