Sedam vila u Volujak gori
Vino pila do dva pobratima,
u Kosovu u pjanoj mehani.
Jedno mi je kraljeviću Marko,
a drugo je krilati Reljica.
— Kat se ladna napojili vina, 5
progovara kraljeviću Marko:
— Pobratime, krilati Reljica!
ne znaš đegod ćara ja šićara,
Su čim ćemo prezimiti zimu
od Mitrovog dana jesenjega 10
do proljeća dana Đurđevoga?
Progovara krilati Reljica:
— Pobratime kraljeviću Marko,
jesam čuo a kažu mi Ijudi,
tamo ima polje Gacko ravno, 15
a viš njega Čemerna planina,
a na više Volujak planina,
a u planini zeleno jezero,
u jezeru sedam vila,
sedam vila sedam drugarica 20
kod jezera na rosnoj livadi.
Na livadi dva konja viteza,
zlatne su im grive i repovi,
na čelu im Danica zvijezda,
na prsima mjesečina sjajna, 25
na sapima itra vidra igra.
Da spremimo našega šarina,
a i meni pretila gavrana,
da idemo Volujak planini,
ne bismo li konje izbavili; 30
mi bi mogli prezimiti zimu,
od Mitrova dana jesenjega,
do proljetnog Đurđevoga dana.
A kad začu kraljeviću Marko,
itar Marko na noge skočio, 35
pa opremi dva konja viteza,
sebi šarca a Relji gavrana.
Povedoše dva sokola siva,
povedoše dva rta bijela,
posjedose konje vitezove. 40
Eto ti ih Čemernu planinu,
vatiše se Volujak planine,
pa zavika kraljeviću Marko:
— Pobratime krilati Reljica,
nu zapjevaj te me razgovaraj, 45
nesto sam ti šemno neveselo,
jal je sanak jal je danak suđen.
Besjedi mu krilati Reljica:
— Pobratime kraljeviću Marko,
ja ne smijem jutros popjevati, 50
jer se bojim sedam nagorkinja,
ode mene ustrijelit vile.
Progovara kraljeviću Marko:
— Nu zapjevaj te me razgovaraj,
a ne boj se nikoga do Boga, 55
dok je tebi na šarinu Marko,
i dok su mu dva sokola siva,
i dok su mu dva rta bijela.
A kad začu krilati Reljica,
on zapjeva tanko glasovito, 60
sve sa gore polijeće lišće,
a sa zemlje djetelina trava.
Začu njega sedam nagorkinja,
nagorkinja sedam drugarica,
bir ga čuše birden ga poznaše: 65
— Čuj kopila krilatog Reljicu!
Govori im starješnica vila:
— Čujete me sedam drugarica,
koja ć ići Relju ustrjeliti?
daću njojzi moje starješinstvo 70
brez promjene za sedam godina!
Drugarice nikom poniknule
i u crnu zemlju pogledale
kako raste na odgojke trava
kano dojke u mlade djevojke; 75
al ne gleda najpotanja vila,
najpotanja i najmlađa vila,
starješnici među oči crne:
— Daj ti meni luke i tetive,
ja ću Relju ići ustrjeliti! 80
Dade njojzi luke i tetive.
Eto vila na noge skočila
pa zasjede za jelu zelenu.
Tud nalazi kraljeviću Marko,
na šarinu konju od mejdana, 85
a za njime krilati Reljica.
Zape luke, osahle joj ruke,
a potegne ubojitu strjelu,
ustrijeli krilatog Reljicu!
Pade Reljo u travu na glavu. 90
Obazre se kraljeviću Marko,
đe mu Relja u travi ostade.
Pa on pusta dva rta bijela
a u nebo dva sokola siva,
ufatiše nagorkinju vilu! 95
dovedoše kraljeviću Marku.
A da vidiš kraljevića Marka!
gje poteže pletenu kandžiju.
pa on tuce nagorkinju vilu:
— Uljo jedna nagorkinjo vila, 100
ko nalazi, nek prolazi s mirom,
kamo meni krilati Reljica?
Progovara nagorkinja vila:
— Bogom brate kraljeviću Marko!
pokloni mi život na mejdanu, 105
podić ću ti krilatog Reljicu!
Pokloni joj život na mejdanu.
Pa da vidiš nagorkinje vile,
đe dozivlje sedam drugarica:
— Doneste mi rose sa jezera, 110
da poživim krilatog Reljicu! —
Donese joj sedam drugarica,
don'ješe rose sa jezera.
Ona kuplje krilatog Reljicu.
Eto Relja na noge skočio. 115
Progovora kraljeviću Marko:
— Čujete me sedam drugarica,
doved'te mi dva konja viteza,
zlaćenijeh griva i repova,
na čelu im Danica zvijezda. 120
na prsima mjesečina sjajna,
na sapima itra vidra igra.
Dovedoše dva konja viteza,
Zlaćenijeh griva i repova,
na celu im Sanica zvijezda 125
na prsima mjesečina sjajna,
na sapima itra vidra igra;
pokloniše kraljeviću Marku,
Marko njima život na mejdanu;
i odoše zdravo i veselo. 130
Vesela mu na odžaku majka,
njemu majka a meni družina,
koji danas po artiji šara.
Guslar Mićo ili Mišo Kosović
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
