Pređi na sadržaj

Sedam vila u Volujak gori

Izvor: Викизворник

* * *


Sedam vila u Volujak gori

Vino pila do dva pobratima,
u Kosovu u pjanoj mehani.
Jedno mi je kraljeviću Marko,
a drugo je krilati Reljica.
— Kat se ladna napojili vina, 5
progovara kraljeviću Marko:
— Pobratime, krilati Reljica!
ne znaš đegod ćara ja šićara,
Su čim ćemo prezimiti zimu
od Mitrovog dana jesenjega 10
do proljeća dana Đurđevoga?
Progovara krilati Reljica:
— Pobratime kraljeviću Marko,
jesam čuo a kažu mi Ijudi,
tamo ima polje Gacko ravno, 15
a viš njega Čemerna planina,
a na više Volujak planina,
a u planini zeleno jezero,
u jezeru sedam vila,
sedam vila sedam drugarica 20
kod jezera na rosnoj livadi.
Na livadi dva konja viteza,
zlatne su im grive i repovi,
na čelu im Danica zvijezda,
na prsima mjesečina sjajna, 25
na sapima itra vidra igra.
Da spremimo našega šarina,
a i meni pretila gavrana,
da idemo Volujak planini,
ne bismo li konje izbavili; 30
mi bi mogli prezimiti zimu,
od Mitrova dana jesenjega,
do proljetnog Đurđevoga dana.
A kad začu kraljeviću Marko,
itar Marko na noge skočio, 35
pa opremi dva konja viteza,
sebi šarca a Relji gavrana.
Povedoše dva sokola siva,
povedoše dva rta bijela,
posjedose konje vitezove. 40
Eto ti ih Čemernu planinu,
vatiše se Volujak planine,
pa zavika kraljeviću Marko:
— Pobratime krilati Reljica,
nu zapjevaj te me razgovaraj, 45
nesto sam ti šemno neveselo,
jal je sanak jal je danak suđen.
Besjedi mu krilati Reljica:
— Pobratime kraljeviću Marko,
ja ne smijem jutros popjevati, 50
jer se bojim sedam nagorkinja,
ode mene ustrijelit vile.
Progovara kraljeviću Marko:
— Nu zapjevaj te me razgovaraj,
a ne boj se nikoga do Boga, 55
dok je tebi na šarinu Marko,
i dok su mu dva sokola siva,
i dok su mu dva rta bijela.
A kad začu krilati Reljica,
on zapjeva tanko glasovito, 60
sve sa gore polijeće lišće,
a sa zemlje djetelina trava.
Začu njega sedam nagorkinja,
nagorkinja sedam drugarica,
bir ga čuše birden ga poznaše: 65
— Čuj kopila krilatog Reljicu!
Govori im starješnica vila:
— Čujete me sedam drugarica,
koja ć ići Relju ustrjeliti?
daću njojzi moje starješinstvo 70
brez promjene za sedam godina!
Drugarice nikom poniknule
i u crnu zemlju pogledale
kako raste na odgojke trava
kano dojke u mlade djevojke; 75
al ne gleda najpotanja vila,
najpotanja i najmlađa vila,
starješnici među oči crne:
— Daj ti meni luke i tetive,
ja ću Relju ići ustrjeliti! 80
Dade njojzi luke i tetive.
Eto vila na noge skočila
pa zasjede za jelu zelenu.
Tud nalazi kraljeviću Marko,
na šarinu konju od mejdana, 85
a za njime krilati Reljica.
Zape luke, osahle joj ruke,
a potegne ubojitu strjelu,
ustrijeli krilatog Reljicu!
Pade Reljo u travu na glavu. 90
Obazre se kraljeviću Marko,
đe mu Relja u travi ostade.
Pa on pusta dva rta bijela
a u nebo dva sokola siva,
ufatiše nagorkinju vilu! 95
dovedoše kraljeviću Marku.
A da vidiš kraljevića Marka!
gje poteže pletenu kandžiju.
pa on tuce nagorkinju vilu:
— Uljo jedna nagorkinjo vila, 100
ko nalazi, nek prolazi s mirom,
kamo meni krilati Reljica?
Progovara nagorkinja vila:
— Bogom brate kraljeviću Marko!
pokloni mi život na mejdanu, 105
podić ću ti krilatog Reljicu!
Pokloni joj život na mejdanu.
Pa da vidiš nagorkinje vile,
đe dozivlje sedam drugarica:
— Doneste mi rose sa jezera, 110
da poživim krilatog Reljicu! —
Donese joj sedam drugarica,
don'ješe rose sa jezera.
Ona kuplje krilatog Reljicu.
Eto Relja na noge skočio. 115
Progovora kraljeviću Marko:
— Čujete me sedam drugarica,
doved'te mi dva konja viteza,
zlaćenijeh griva i repova,
na čelu im Danica zvijezda. 120
na prsima mjesečina sjajna,
na sapima itra vidra igra.
Dovedoše dva konja viteza,
Zlaćenijeh griva i repova,
na celu im Sanica zvijezda 125
na prsima mjesečina sjajna,
na sapima itra vidra igra;
pokloniše kraljeviću Marku,
Marko njima život na mejdanu;
i odoše zdravo i veselo. 130
Vesela mu na odžaku majka,
njemu majka a meni družina,
koji danas po artiji šara.

Guslar Mićo ili Mišo Kosović

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Slavische Volkforschungen, Abhandlungen über Glauben, Gewohnheitrechte, Sitten, Bräuche und die Guslarenlieder der Südslaven Vorwiegend auf Grund eigener Erhebungen Von Dr. Friedrich S. Krauss., Verlag von Wilhelm Heims, Leipzig 1908., str. 376-381