Vezak vezlo tridest đevojaka,
Među njima od Čengijća Fate,
U ruke joj od zlata šibika,
Su što šiba po rukam' đevojke;
„Vez'te brzo, tridest đevojaka, 5
„Vez'te brzo, u jadu ga vezle!
„Ne mećite oke na junake,
„Junaci su vjera i nevjera:
„Doklen ljube, dotlen vjeru daju,
„Kad ne ljube, družini se fale, 10
„Ka' je mene dizdar Begoviću,[1]
„Ljubio me i darovao me,
„Divne mi je poklonio dare:
„Tri kavada od svile crljene,
„I četiri od suhoga zlata, 15
„I jabuku zubom nagrizenu,
„I naranču biserom kićenu,
„I tri lakta vela od Mletaka,
„I škatulu grožđa od Levanta;
„Otlen pođe put Stambola grada, 20
„Pak mi otlen sitnu kljigu piše:
„„Dušo moja, od Čengijća Fate!
„„Vrni blago, koje sam ti dao.""
„A ja sam mu mlada otpisala:
„„O kurviću, dizdar Begoviću! 25
„„Vrni likce, koje prijed bilo.
„„Ja ću tebe za trojinom blaga.
„„Ali ne znaš, prokleto ti bilo!
„„Kavade sam u majke razdrla.
„„Naranču sam tvojoj sestri dala, 30
„„Jabuku sam u njedra nosila,
„„Mirisala i mene i tebe,
„Veletu sam na licke razdrla,
„„A grožđe sam s tobom izobala.""
Reference
↑Može biti, da je jedna riječ Dizdarbegović (prezime), ali ja sam uzeo u dvije.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 405-406.
