Svjer

Izvor: Викизворник

0001 Kad Rusija s Turskom zaratila,
0002 Petara Prvi, imperator ruski,
0003 Opravio poslanika svoga
0004 Mihaila Miloradovića
0005 Od starine iz Hercegovine
0006 Da ponese Crnoj Gori knjige
0007 Petroviću Danilu vladici
0008 I glavarom od Gorice Crne.
0009 U knjizi ih milo pozdravljaše
0010 I ovako njima govoraše:
0011 "Evo ima doba nekoliko
0012 da vojujem i da boja bijem
0013 s jeretikom kraljem od Švecije,
0014 za odbranu kralja poljačkoga,
0015 koga branih od kralja šveckoga,
0016 al’ on mene učini nevjeru
0017 i pristupi dušmaninu svome,
0018 dušmaninu i svome i mome.
0019 No ja jošte imam izdajnika,
0020 Prokletoga Mazepu Ivana,
0021 Vojevodu od Rusije Male,
0022 Kao Srbi Brankovića Vuka!
0023 Ni to meni dosadilo nije,
0024 Ni ratnike moje utrudilo,
0025 S bogom Švede jesmo rašćerali,
0026 Pod Poltavom strašno pob’jedili,
0027 A Mazepa živi ufatili
0028 I poljačkog povratili kralja,
0029 Da se kaje što je učinio;
0030 Nego mi je Tručin zaratio,
0031 I svu silu na me obratio,
0032 Da osveti kralja od Švecije.
0033 A men’ kaže vjerna sluga moja,
0034 Vjerni savo Vladisavljeviću,
0035 Od Popova iz Hercegovine,
0036 Da vi slavni Crnogorci voljeni
0037 S Turci mira nigda ne imate,
0038 I da mene pomoći možete, -
0039 Pak ev’ šiljem poslanika moga,
0040 I uzdam se u višnjega boga,
0041 I u mišcu srpskoga naroda,
0042 Osobito slavna Crnogorca,
0043 Da će meni biti u pomoći,
0044 Da hristjanski narod izbavimo
0045 I slavensko ime proslavimo,
0046 Da slomimo jarma agarjanska,
0047 Blagočestja uzdignemo hrame,
0048 Operemo nanešene srame
0049 Od Turčina opšteg dušmanina.
0050 Vi ste s Rus’ma jedinoga roda,
0051 Iste vjere, slavenska jezika,
0052 Bit srodniji već nemamo kuda
0053 Kad k’o Rusi jeste i junaci;
0054 Pa skočite ka ste Crnogorci,
0055 Pokliknite okružne hristjane,
0056 Sve junake na stare nalike,
0057 Pak na tursku zemlju navalite.
0058 Naša vojska već je udarila,
0059 Turke bije, nigda ne prestaje!"
0060 Taj poslanik na Cetinje dođe,
0061 Vladika ga željno dočekao,
0062 Crnogorce na zbor sakupio,
0063 Ovu njima riječ govorio:
0064 "Evo braćo, knjiga od Rusije,
0065 evo knjiga, ev’ i poslaniče
0066 od slavnoga cara hristjanskoga!
0067 Knjiga piše i poslanik kaže
0068 Da je Turčin caru zaratio;
0069 No sad, braćo, ako boga znate,
0070 Svi budimo spravni i gotovi!"
0071 Crnogorci kad to razumješe,
0071 […………………………]
0072 Svi kliknuše a jedinoglasno:
0073 "Fala da je bogu velikome
0074 te smo knjige ove vidijeli
0075 od našega cara slavenskoga,
0076 slavenskoga pak i rišćanskoga,
0077 za kojega drugo ne znavasmo
0078 nako negđe da je u svijetu
0079 đe on za nas ni čuti ne može!
0080 A kad čuo i za naske znade,
0081 Evo naše sablje pri pojasu,
0082 Evo naše puške u rukama,
0083 Sad i vazda spravni i gotovi
0084 Svi jednako, srca veseloga,
0085 Ov’ čas ćemo udriti na Turke,
0086 I što brže, to je nama draže,
0087 Što li pređe, to je nama slađe!"
0088 Vladika je ovo saslušao,
0089 Cara knjige prepisati dao,
0090 Pak prepise bio odpravio
0091 Uza svoje knjige na sve strane:
0092 U svu Bosnu i Hercegovinu,
0093 U sva Brda i u Zetu plodnu,
0094 Da hristjani podignu oružje,
0095 S Crnom Gorom da se priudruže!
0096 Iza toga priziva glavare;
0097 Pa glavari vojsku podignuli
0098 I na tursku zemlju udarili:
0099 Opališe sela i varoši
0100 Oko b’jela Onogošta grada,
0101 Oko Spuža, oko Podgorice,
0102 I okolo grada žabljačkoga;
0103 Zatvoriše u gradove Turke,
0104 A hristjane sebe spriljubiše.
0105 Da ti bješe vidijeti, pobre,
0106 Kako s’ ona vojska umložava,
0107 Kako trče Brđani junaci,
0108 Hercegovci i mladi Zećani
0109 Pod barjake cara rusinskoga
0110 Te se druže s vojskom crnogorskom,
0111 Ne bi reka, dragi pobratime,
0112 Da se ide s Turcim’ boja biti,
0113 No na igru hladno vini piti
0114 I vesele pjesne popjevati.
0115 No veselje ovo ne trajalo,
0116 Nako samo dva mjeseca danah,
0117 Nego se je brzo prevratilo
0118 Na srbaljsku žalosti i nesreću;
0119 Jerbo hudi glasi dopadoše:
0120 Da se Petre s Turcim’ umiro,
0121 Ne po volji, nego po nevolji,
0122 Što ga bjehu Turci opkolili
0123 Blizu Pruta, studene rijeke,
0124 Ter mu pomoć doći ne mogaše,
0125 Ni ostalo što je vojsci nužno.
0126 Ove glase kada razumješe
0127 I vladika i svi Crnogorci,
0128 Uplaka se malo i veliko,
0129 Svak žaljaše rišćanskoga cara.
0130 Mihailo pođe u Rusiju,
0131 A ostavi u rat Crnogorce.
0132 Kako tader, tako i dosader:
0133 Vino piju, s Turcima se biju,
0134 I braniće s’ dok ih jednog traje
0135 Od svakoga, toli od Turčina,
0136 Nije sjenka voljnost crnogorska:
0137 Nejma toga, izvan samog Boga,
0138 Crnogorce tko bi ujarmio,
0139 Nako bi ih najpre pogubio,
0140 No i to bi još mučnije bilo.

Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.], str. 4-5.