Svi recimo: u ime Boga!

Svi recimo: u ime Boga!
Da ovo bude u čas dobar!
Tajko i majka sina žene;
Od roda je od velika,
Koljena je gospodskoga,
Nikome se i ne javlja,
No se rodu licem klanja,
Rod mi njojzi odgovara:
“Ne klanjaj se, sele, rodu,
No zafali višnjem Bogu,
Koji ti je ud’jelio
Mlada rabra gospodara.
Mloge su ga mome brale,
Ma ga n’jesu odabrale;
Tebe ga je sreća dala,
Da b’ ste dugo poživjeli!
I pošteni rod rodili!
I s rodom se podičili,
Kao paun zlatnim perom,
A šenica ravnim poljem,
I lozica baber-grožđem,
I pučina slanim morem;
Tako s vama mila majka!“