Sve pogna jači nejačega
(Uzme se što mu drago u ruku — na sijelu — pa muško iko dava jedan drugome iz ruke u ruku, pa prvi n. p. rekne, da je to miš ili što drugo, kao što se iz ove pjesme vidi, pa da drugome do njega, koji mora povtoriti šta je prvi kazao, i kazati uz to novi stih; pa onda ovaj preda trećemu; treći mora također povtoriti, šta je i prvi i drugi kazao, i uz to kazati novi stih, i sve tako, dok se ne obrede svi do pošljednjega, koji najviše ima povtoravati. Pa ako se dogodi u igri da koji što pogriješi, t.j.zaboravi što povtoriti, što supređanji kazali, ili što naopako kaže te se pobrka, onda mora taj da da zaklad,te mu onda sude: Čiji je ovo zaklad? Što zaslužuje? Pa što mu odsude, to mora da čini. Sad, evo pjesme, iz koje se vidi, kako se po Hercegovačkijem krajevima narod igra u pjevanju.)
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 292-293.