Tužjela je đevojka,
Jedinita kraljeva.
Nad dubokim jezerom;
Otud dođe delija
Na konjicu bijelu; 5
To ne bio delija,
No svetitelj Đorđija,
I zapita đevojku:
"Koja ti je nevolja?"
Odgovara đevojka: 10
"Prođi mi se, delijo,
"Red je mene dopao,
"Da me proždre aždaja,
"No za Boga, delijo,
"Stani malo da vidiš, 15
"Da se čuda nagledaš."
U to doba aždaja
Stad' jezero mutiti,
Iz jezera đevojci.
Zaplaka se đevojka, 20
Ćešio je svetitelj:
"Ti se ne boj, đevojko!"
Pa dočeka aždaju
Na svoje koplje ubojno,
U srce je probode, 25
Oslobodi đevojku,
I kralju je pokloni,
A kralj crkve ogradi,
Da se poju molitve,
Bogu falu i Đorđu. 30
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 185-186.
