Zavadi se i milo i drago:
Mlad Omer-beg s Omer-begovicom,
U po noći u meku dušeku:
Da kroza što, ne bi ni žalili,
Već kroz jednog vezena jagluka, 5
Zlatom vezen, u đulsu ubjeljen,
Da od njega bijel dvor miriše,
I pojata, đe Omer-beg spava;
Koju su mu milosnice dale.
Omer-beg se ljubi svojoj pravda: 10
„Ti znaš dobro, da ja sestru imam,
„Milu sestru, Zećir-begovicu,
„Ona mi je vezen jagluk dala,
„Zlatom vezen, u đulsu ubjeljen."
Kad to čula Omer-begovica, 15
Ona skoči na noge lagane,
Pa uzima divit i hartiju,
Te zaovi sitnu knjigu piše:
„Zaovice, Zećir-begovice!
„Živ ti vojno, i ne željela ga! 20
„Jesi l' bratu vezen jagluk dala?
„Zlatom vezen, u đulsu ubjeljen,
„Da od njega bijel dvor miriše,
„I pojata, đe Omer-beg spava."
Knjigu gleda Zećir-begovica; 25
Knjigu gleda, grozne suze roni:
„Jaoj mene do Boga miloga!
„Sad ako ću pravo kazivati,
„Sa snahom ću brata omraziti;
„Ako li ću zakleti se krivo, 30
„Ja se bojim, izgubit ću vojna."
Sve mislila, na jedno smislila,
Pa uzimlje divit i hartiju,
Ona snasi knjigu odpisuje:
„Oj snašice, Omer-Begovice! 35
„Živ mi vojno, i ne željela ga!
„Ja sam bratu vezen jagluk dala,
„Zlatom vezen, u đulsu ubjeljen,
„Da od njega bijel dvor miriše,
„I pojata, đe Omer-beg spava.“ 40
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 577-578.
