Svatovi duždeva Stjepana

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ali grmi al’ se zemlja trese,
Al’ udare more u mramore,
Al’ na moru pucaju lubarde,
Al’ j’ udrila kroz Mostar Neretva;
Niti grmi, nit’ se zemlja trese,
Nit’ udara more u mramore,
Ni na moru pucaju lubarde,
Nit’ j’ udrila kroz Mostar Neretva,
Neg’ svatovi duždeva Stjepana,
Na njima je čudo i znamenje:
Bubnj’ od zlata, od srebra svirale,
Na djevojci biserni kavadi.
Djevojka je svatim’ govorila:
"O svatovi, mila braćo moja,
"Stid je mene i gledati na vas,
"Kamo li ti govoriti s vami,
"Al’ je meni govorit’ nevolja,
"Jer sam čula od starije ljudi,
"Da je ova gora gusarljiva,
"Nu drugijem obrnimo drumom,
"Jer ovijem izginut’ oćemo."
Odgovara svadbe starješina:
"Ne budali, gizdava djevojko,
"Tolika je od svatova sila,
"Da vru nas vedro nebo pade,
"Vru neba gora Romanija,
"Vedro bismo nebo uzdržali:
"Konj do konja, junak do junaka,
"A barjaci kako i oblaci,
"Bojna kopja kako crna gora."
Istom oni u riječi bjeu,
Al’ eto ti od gore gusare,
S’ječe sebe malo i veliko,
Osta sama na drumu djevojka.
Skočila je s konja velikoga,
Zavratila skute i rukave,
U krvcu je nogom ugazila,
Dvije mrtve odabrala glave,
Vojnovu je na srce stavila,
Djeverovu na svilena skuta,
Pak je mrtvim glavam’ govorila:
"Mile glave, mene ne slušale,
"Koliko vam moje govorenje
"Da drugijem obrnemo drumom,
"Jer ovijem izginut’ oćemo."
Al’ joj veli od gore gusare:
"Tako t’ vjere, lijepa djevojko,
"Što ti žališ tuđine junake,
"Ali nemaš od roda nikoga
"Ni očina niti materina?"
Al’ djevojka njemu odgovara:
"Ostavi me, od gore gusare,
"Nevolja m’ je žaliti junake,
"S mene su ih izgubile majke.
"Al’ je meni i gora nevolja,
"Gdje od roda ne imam nikoga,
"Ni očina niti materina.
"Ja imado milu majku moju,
"Ma mi j’ majka preminula davno,
"Opet mi se oženio babo,
"Oženio oolom gospođom.
"Imah Iva brata rođenoga,
"Bila ga je oola maćija,
"Tjerala ga iz bijela dvora
"I po ledu i po tešku sn’jegu.
"Nejak’ d’jete dodijalo mu se,
"On pobježe u gustu planinu.
"Ja sam moga otpratila brata
"Gologlava mlada bez oglavja,
"Raskosmana kako muška glava,
"Raspasana bez svilena pasa,
"I momu sam govorila bratu:
""Ne od’, Ivo, u gustu planinu,
""Još si nejak, poginuti oćeš."
"Nu je bratac govorio meni:
""Oću poći, draga sele moja,
""Moli Boga, brzo ću ti doći."
"Evo ima devet godinica
"Ne znam o njem smrti ni života."
Kad to čuo od gore gusare,
Udari se rukom po koljenu:
"Ajme meni, mila moja sele,
"A da bi ti s puta i ne došo,
"Čjem sam l’jepe svate pogubio,
"Mojoj sestri sreću izgubio."
Al’ mu veli senjski kapetane:
"O Ivane, od gore gusare,
"Vati sestru za desnicu ruku,
"Ter je vodi Senju na krajini,
"Ja se za nju oženiti oću."
Kad to čuo od gore gusare,
Vati sestru za bijelu ruku,
Ter je vodi Senju na krajini,
Oženi se senjski kapetane.
I činiše lijepo veselje
U svojemu dvoru bijelome.