Kupi s’jelo Jovan-begovica.
Koje veče s’jelo sakupila,
To joj veče bratac s vojske dođe.
Obuče mu žensko odijelo,
Pa ga vodi među svoje s’jelo. 5
Pa je sestra brata svjetovala:
"Kada dođeš među moje prelo,
Što je staro, sve u ruku ljubi,
S nevjestama u bijelo lice,
S djevojkama, gdje im mendžuš[1] kuca." 10
To je bratac seku poslušao.
Kad je došo među njeno prelo,
Što je staro, sve u ruku ljubi,
S nevjestama u bijelo lice,
S djevojkama, gdje im mendžuš kuca. 15
A kad dođe seki Nikolinoj,
Ujede je, gdje joj mendžuš kuca.
Al govori seka K ikolina:
"Oj boga ti, Jovan-begovice!
Kakva j’ ovo lijepa djevojka, 20
Što n’ umije s nama da se ljubi?"
Govori joj Jovan-begovica:
"To je moja sa sela rodica,
Pa ni umije s vama da se ljubi."
