San usnila Hasan-aginica:
Puhnu vihar s visoke planine
I odnese alem sa džamije,
Hasan-aga divan kabanicu,
Svekrvi joj bijel čember s glave, 5
Kako snila, tako se prenula,
Od zemlje je na noge skočila,
Na odžaku vatru naložila,
A uz vatru kahvu pristavila.
Ona uze kalajli ibrike 10
I uzima turski abdest na se.
Pa dozivlje kadunu svekrvu:
„Mati moja, Ali-begovice,
„Kakav sam ti čudan san usnila!“
„Kaži meni, mila snaho moja!“ 15
Sve joj kaže, što je i kako je:
„Svekrvice, mila mati moja,
„Puhnu vihar s visoke planine,
„I odnese alem sa džamije,
„Hasan-agi divan kabanicu, 20
„Tebi, ma jko, bijel čember s glave“.
To kaduni vrlo mrsko bilo;
Pa kaduna ’vako govorila:
„Hajr inšala, mila snaho moja,
„Gdje se snilo, tu se ne kolilo, 25
„Već u tvoje braće Atlagića!“
A veli joj Hasan-aginica.
„Nemoj tako, mila mati moja,
„Vego samo na hair okreni!“
Malo vr’jeme, dugo ne trajalo, 30
Donesoše mrtva Hasan-agu!
